Kako bi se ove koncepcije provele u praksi, kao primjer na�ina spoznavanja uvele smo meditaciju. Meditacija nam omogu�ava uskla�ivanje s vlastitim subjektivnim iskustvima, te nam istovremeno poma�e pri rašï¿½išï¿½avanju konceptualnih i emotivnih zapreka. Budisti�ka praksa zvana "�etiri temelja budnosti" pomogla nam je unijeti stabilnost u našu svijest. "Budnost tijela" nam je omogu�ila da pomo�u stava postignemo uspravno dr�anje le�a, meko�u prednjeg dijela, te opušteno i energetsko disanje. "Budnost u �ivotu" nam je pomogla pri uskla�ivanju s osje�ajem blagostanja, koje se mijenjalo tijekom meditacije. Nadalje, "budnost truda" nam je osigurala da ne postanemo nezgrapne, ve� da ostanemo aktivne, dok nam je "budnost uma" omogu�ila da se usmjerimo na tijek naših misli, kao i na prostor izme�u tih istih misli.
Tehnike meditacije su nekim sudionicama bile nove i teške. �inilo se da nekima poma�u, dok su drugima izgledale vrlo apstraktno. Sa seanse smo otišle pitaju�i se na koji na�in sve to utje�e na naše stvarne �ivote? Po �emu je sve to razli�ito od molitve? Kako poma�e na radnom mjestu? No, bilo nam je jasno da smo po�ele u�iti va�nu lekciju o na�inu na koji mo�emo "spoznavati" iz vlastitog neposrednog iskustva, ali je ostalo nejasno kakav �e utjecaj sve to imati na naše �ivote i u kakvom je odnosu s liderstvom op�enito.
Na kraju te ve�eri osje�ala sam se pomalo uznemireno. Sna�no sam �eljela da te �ene osjete iskustvo svijesti i budnosti koje �e ih osna�iti, no osje�ala sam kao da im sve to name�em. Zapitala sam se da li sam mo�da po�ela nametati vlastite ideje, bez da sam od sudionica radionice primila dovoljnu koli�inu pitanja i pri�a. Za razmatranje vlastitog iskustva odlu�ila sam koristiti U-model. Zapitala sam se "što jest?", i kada sam se uskladila sa sobom, osjetila sam vlastitu napetost i anksioznost. Pokušala sam u potpunosti utjeloviti taj osje�aj, no on se tada po�eo mijenjati. Odjednom sam shvatila da sam uplašena. Nisam ih htjela razo�arati. Nisam htjela do�ivjeti neuspjeh. Htjela sam izgledati kompetentno. Ostala sam na tom iskustvu i napravila pomak u stadij dubokog poimanja. Tada sam se upitala "što ako?" i zaustavila se na viziji onoga što sam htjela posti�i s radionicom i onoga što sam htjela za svaku od sudionica.
�elimo li da se dogodi bilo kakva promjena stvari je potrebno mijenjati "u korijenu". Svi smo mi (pre)�esto skloni "kozmeti�kim" promjenama, tek toliko da se nešto doga�a, pa tako mijenjamo organizaciju, na�ine rada i sli�no samo da bi nešto radili, bez da ulazimo "u dubinu". �esto u tom procesu zaboravljamo na svrhu, odnosno cilj koji se promjenom treba