Drugi je problem u tome što zbog napredne tehnologije s kojom raspolaďż˝emo ljudi s niďż˝im intelektualnim sposobnostima putem Interneta imaju osiguran pristup oruďż˝ju (poput nuklearnih bojevih glava ili razliďż˝itog biološkog oruďż˝ja) kojeg su stvorili ljudi s višim intelektualnim sposobnostima. Tako je tehnologija stvorila situaciju po kojoj više nismo sposobni upravljati tehnologijom. Vjerujem da se isto veďż˝ dogodilo u prošlosti ali, kako kaďż˝e Brian, ne na istoj razini opasnosti. Danas više nije ugroďż˝eno samo jedno pleme, sustav vjerovanja ili jedan narod. Danas je ugroďż˝en cjelokupan ďż˝ivot na ďż˝itavom planetu. Sve to bi nas trebalo probuditi i pozvati na akciju.

COHEN: Da, sve što govoriš je istina. Zabrinjavajuďż˝a istina. A kako mi se ďż˝ini, veďż˝ina ljudi uopďż˝e nije svjesna teďż˝ine problema. Mislim, nije da ljudi nisu veďż˝ ďż˝uli o tome... Oni bjeďż˝e od istine jer su implikacije zastrašujuďż˝e!

PETER SENGE: Tako je. Mislim da stupanj percepcije o postojanju bilo kakve krize na planeti varira ponajviše u odnosu na geografsko podruďż˝je. Smatram da je stav kako "kriza u biti ne postoji" najjaďż˝i u SAD-u - ďż˝ak i nakon 11. rujna. Znate, razumljivo je da ljudi gurnu glave u pijesak i pretpostave kako ďż˝e problem terorizma veďż˝ netko riješiti. Dok na površini ďż˝ivimo mentalitetom "jedimo, pijmo i budimo veseli", ispod površine bujaju razne bolesti. Unatoďż˝ tome, stil ďż˝ivota nastojimo uz mnogo truda odrďż˝ati. Mislim kako se to dogaďż˝a prije svega iz dva razloga.

Prvi je tradicionalna izoliranost ameriďż˝ke kulture. U usporedbi s mnogim "naprednim" industrijaliziranim zemljama svijeta mi smo vjerojatno najizoliraniji. Japan je jedina zemlja po tom pitanju nama sliďż˝na što na neki naďż˝in pojašnjava problem. Izolirani smo poput otoka u oceanu.

Drugi je razlog što smo mi, SAD, najveďż˝i krivac za mnoge svjetske probleme. Postoji jedan strip kojeg su ekolozi sa zadovoljstvom pokazivali, gdje osoba ulazi u zoološki vrt i promatra ďż˝ivotinje, jednu po jednu, te tako dolazi do posljednjeg kaveza u kojem je postavljeno zrcalo i na kojem piše "najopasnija ďż˝ivotinja na svijetu". To mnogo govori o SAD-u. Mi smo najveďż˝i potrošaďż˝ sirovina u svijetu i najveďż˝i pobornik globalizacije kapitalizma. Unatoďż˝ tome, vrlo nam je teško pogledati se u ogledalo i zamisliti kako smo upravo mi najopasnija zemlja na svijetu, što mislim da bez sumnje i jesmo. Stoga je vrlo teško definirati krize tako da ih svi jednako shvate obzirom da se percepcija umnogome razlikuje. ďż˝ak je i u Europi percepcija krize drugaďż˝ija od naše. Ostatak svijeta, naravno, posve drugaďż˝ije gleda na izazove s kojima se suoďż˝avamo, a koji se tiďż˝u ekološke i društvene neravnoteďż˝e koja svakim danom postaje sve gora.