Izazov na�eg vremena - 2.dio

Andrew Cohen, Peter M. Senge, Don Beck, Brian Swimme Andrew Cohen, duhovni uďż˝itelj i pokretaďż˝ WIE? magazina koji se veďż˝ sedamnaest godina bavi istraďż˝ivanjem temeljnog pitanja: što to znaďż˝i biti ljudsko biďż˝e na poďż˝etku treďż˝eg tisuďż˝ljeďż˝a?

 

Peter M. Senge, profesor na MIT Sloan School of management, predsjednik društva za organizacijsko uďż˝enje - SoL, autor kapitalnog djela Peta disciplina, osoba koju struďż˝na javnost drďż˝i "jednim od petorice najutjecajnijih ljudi u povijesti menadďż˝menta".

Don Beck, psiholog, struďż˝njak za geopolitiku i tvorac Spiral Dynamics, revolucionarnog modela za razvoj ljudskih vrijednosti. Poznat je i kao osoba koja je odigrala jednu od kljuďż˝nih uloga prilikom ukidanja aparthejda u Juďż˝noafriďż˝koj Republici te u sluďż˝aju društvenog restrukturiranja Singapura. Osnivaďż˝ je i izvršni direktor National Values Center i Spiral Dynamics Group, Inc.

Brian Swimme, matemati�ar i stru�njak za kozmologiju koji se posljednjih dvadesetak godina bavi razvojem nove, izuzetno inspirativne teorije o evoluciji svemira. Autor je knjiga The Universe Is a Green Dragon, The Hidden Heart of the Cosmos i The Universe Story. Swimme je svoj �ivot posvetio ljudima kako bi im prenio viziju jedinstvene uloge i odgovornosti ljudskih bi�a u podr�avanju evolucije.

 

COHEN: Što misliš, koja bi onda trebala biti prikladna forma kolektivnog odgovora?

SENGE: Pa, iako mislim da velike korporacije nisu same po sebi rješenje, smatram kako su one zasigurno znaďż˝ajan element i vjerojatno kljuďż˝na poluga primjerenog rješenja, i to iz dva razloga. Prvi je taj da one premošďż˝uju granice na naďż˝ine na koje to ne moďż˝e uďż˝initi niti jedna nacija. U današnje vrijeme nacionalne drďż˝ave sve više postaju anakronistiďż˝ke tvorevine. ďż˝ak je i kriminal globalan, a o mnogo znaďż˝ajnijoj dinamici poslovanja u svijetu da i ne govorimo. Institucije koje su u najveďż˝oj mjeri prevladale podijeljenost svijeta zasigurno su multinacionalne korporacije. Drugo, multinacionalne korporacije još uvijek rastu, u broju i opsegu, pa su stoga manje ograniďż˝ene od drďż˝avnih ili vladinih institucija. Problem se, naravno, sastoji u tome što se tradicionalna, formalna svrha multinacionalne korporacije svodi iskljuďż˝ivo na zaraďż˝ivanje novca - jedino za što su sluďż˝beno odgovorne javnosti. Dakle, odgovornost tih organizacija nije usklaďż˝ena s njihovim utjecajem na zajednicu. Ono što bi multinacionalne korporacije mogle uďż˝initi je da postave standarde. Pokret upravljanja kvalitetom u velikoj je mjeri utjecao na biznis u cijelom svijetu, tako da je u poďż˝etku relativno mali broj tvrtki rekao: "Ovo su standardi koje ďż˝emo mi zadovoljiti, a svi ostali ďż˝e nas morati slijediti." Za dvadesetak najveďż˝ih svjetskih multinacionalnih organizacija ne bi bilo teško postaviti takve standarde u podruďż˝ju ekološke i društvene politike, a manje organizacije bi ih tada morale slijediti.

Stoga smatram kako multinacionalne kompanije same po sebi nisu dovoljne za pronalaďż˝enje primjerenog odgovora - molim vas da me krivo ne shvatite. U tom smislu kljuďż˝ni pojmovi jesu svjesnost i sposobnost. Doista vjerujem kako svi mi, kao pojedinci, imamo uroďż˝en osjeďż˝aj za odgovornost. Na primjer, svi mi se prirodno osjeďż˝amo odgovornima prema djeci, ďż˝ak i onda kada ona nisu naša. Istovremeno, ne posjedujemo isti osjeďż˝aj odgovornosti na višoj razini na kojoj naše djelovanje stvara posljedice. Stoga smatram kako sposobnost odgovora na krizu u kojoj se nalazimo ovisi o kvaliteti pristupa kolektivnoj institucionalnoj svjesnosti, te nakon toga pristupu našem prirodnom intrinziďż˝nom osjeďż˝aju odgovornosti.