Treba imati na umu da su te kompanije poslovale u 17., 18. i 19. stoljeďż˝u te da su veďż˝ tada koristile navedene vrijednosti i organizacijska naďż˝ela. Dakle, termini kao što su "decentralizacija" i "diversifikacija" kojima se opisuju ta naďż˝ela relativno su novi, što nas navodi na pogrešnu pomisao kako u prošlosti "decentralizacija" i "diversifikacija" nisu postojale. Pokušao sam razmišljati o tome na koji su naďż˝in lideri, vlasnici i menadďż˝eri u prošlim stoljeďż˝ima razmišljali o politici poslovanja svojih tvrtki. Jedan od moguďż˝ih naďż˝ina preformuliranja posljednje karakteristike mogao bi biti: Bili su tolerantni prema aktivnostima na margini organizacije.

Na ovom mjestu bi sada mogli zapoďż˝eti raspravu o tome koja je prava mjera uspjeha neke korporacije. Kriteriji koji se danas obiďż˝no koriste jesu razne liste poput Fortune 500 liste ili pak druge mjere poput povrata na ukupno angaďż˝irani kapital. Osobno smatram kako opstanak u okrutnom svijetu tijekom više stoljeďż˝a takoďż˝er zasluďż˝uje visoko mjesto na tzv. league tables, listama najuspješnijih. Meďż˝utim, Shellovi planeri su korporacije koje su opstale opisali neoďż˝ekivano blagim rijeďż˝ima: "Financijski konzervativne, s osobljem koje se poistovjeďż˝uje s tvrtkom i menadďż˝mentom koji je tolerantan i osjetljiv na svijet u kojem ďż˝ivi."

U njihovom opisu nema ni rijeďż˝i o nisko-budďż˝etnom marketingu, najnovijim tehnologijama, niti o proizvodnji s visokom dodanom vrijednošďż˝u. Domišljatost u financiranju ďż˝ak je izriďż˝ito iskljuďż˝ena! Sve je to u priliďż˝noj mjeri drugaďż˝ije od definicije koju sam prihvatio na Sveuďż˝ilištu Erasmus u Rotterdamu ranih 50-ih: "Proizvodnja dobara i usluga", reďż˝eno je studentima, "odvija se u organizacijama koje se u okviru našeg društva nazivaju kompanijama. Kompanije proizvode dobra za koja su drugi ljudi voljni platiti odreďż˝enu cijenu. Dobra proizvode tako što nastoje pronaďż˝i optimalnu kombinaciju triju ďż˝imbenika proizvodnje - rada, kapitala i zemlje. Ti se ďż˝imbenici mogu meďż˝usobno zamijeniti, npr. rad se moďż˝e zamijeniti kapitalom. Optimalna kombinacija proizvodnih ďż˝imbenika je ona pri kojoj tvrtka uz minimalne troškove proizvodi proizvode koje prodaje po maksimalnoj cijeni i time ostvaruje maksimalni profit."

Nas studente je navedena definicija smirivala. Kompanija je prema njoj bila racionalni entitet: Ekonomska kompanija. Ekvivalent Homo economicusa. Proizvodnja je pitanje troškova i cijene. To su kategorije koje su brojďż˝ano iskazive, koje moďż˝ete smjestiti u razne formule i s njima raditi razne kalkulacije. Troškovi se obiďż˝no sastoje od troškova rada i kapitala - meďż˝usobno zamjenjivih ďż˝imbenika proizvodnje. Navedena definicija sugerira kako je kompaniju ustvari jednostavno kontrolirati: imate li problema s radnom snagom, zamijenite ju kapitalnom imovinom. Navedeni je opis buduďż˝eg radnog mjesta mlade korporativne lidere, kako je veďż˝ina studenata na Erasmusu sebe vidjela, smirivao i tješio. Kompanija je za sve nas bila racionalna, podloďż˝na kalkuliranju i kontrolabilna.