Ono što ďż˝u pokušati dokazati na ovom predavanju jest teza da menadďż˝ment mora biti apsolutno svjestan kojim tipom tvrtke upravlja. Praksa menadďż˝era koja je prikladna za voďż˝enje jednog tipa tvrtke u nekoj drugoj moďż˝e uzrokovati velike štete. Naglašavam da hipoteza o "kompanijama kao ďż˝ivim biďż˝ima" unosi potpuno novu dimenziju u tradicionalne koncepcije koje govore o:
1. Ulozi profita i imovine,
2. Razmjerima upravljanja i kontrole s vrha,
3. Naďż˝inu stvaranja i oblikovanja ljudske zajednice (što kompanije u suštini i jesu),
4. Ulozi moďż˝i kod donošenja odluka.


Uloga profita i imovine

Shellovom studijom je obuhvaďż˝eno 27 tvrtki u kojima je glavna pokretaďż˝ka sila bila, i još uvijek jest, "ďż˝elja za opstankom" i "razvoj vlastitih potencijala". Njihova povijest, koja varira u granicama izmeďż˝u 100 i 700 godina, nam ukazuje da su ove kompanije ostajale unutar nekog biznisa sve dok su "osjeďż˝ale" vitalnost radne zajednice. Kroz svoj ďż˝ivotni vijek, svaka od njih je promijenila svoj poslovni portfelj barem jedanput, a neke i više puta.

Tvrtka Dupont de Nemours, osnovana da bi se bavila proizvodnjom baruta, 30-ih godina prošlog stoljeďż˝a je postala najveďż˝i dioniďż˝ar General Motorsa, a danas se uglavnom bavi proizvodnjom specijaliziranih kemikalija. Osnivaďż˝ Mitsuija je 1673. godine otvorio trgovinu tekstilne robe u Tokyju (tada Edou). Nakon toga tvrtka je pretvorena u mjenjaďż˝nicu, a zatim u banku. Kasnije se poďż˝ela baviti i rudarstvom, a tek krajem 19. stoljeďż˝a krenula u proizvodnju.

Prvi pisani trag u kojem se spominje Stora iz središnje Švedske datira iz 1288. godine. U to vrijeme je Stora upravljala rudnikom bakra. Tijekom sljedeďż˝ih 700 godina temeljnom biznisu su pridodane nove djelatnosti koje su postepeno zamijenile stari. Tvrtka je pomalo napustila eksploataciju bakra i prešla na eksploataciju šuma, taljenje ďż˝eljeza, hidroenergiju, a danas na proizvodnju papira, drvne mase i kemikalija.

Iako se na prvi pogled ďż˝ini kako su promjene portfelja bile iznimno teško ostvarive, vrlo je vjerojatno da su za menadďż˝ere tog vremena one bile same po sebi razumljive, postepene i na poďż˝etku gotovo neprimjetne. Pa ipak, one nam ukazuju na posebnu fleksibilnost u odnosu na temeljni biznis kojim se tvrtka bavi u bilo kojem trenutku vremena. U pojedinoj fazi razvoja moďż˝da su ove tvrtke sebe vidjele i smatrale bankarima, da bi se tek naredna generacija poďż˝ela baviti proizvodnjom. Do opisanih promjena u poslovanju moďż˝e doďż˝i samo u prisustvu stava koji imovinu vidi "sredstvom za ďż˝ivot", radije negoli suštinom svog biznisa.