Blogovi mogu na jednaki naďż˝in oštetiti kompanije kao i pojedince. Isti ďż˝lanak objavljen u ďż˝asopisu Fortune govori o tome kako je u rujnu 2004. jedan mladiďż˝ na specijaliziranoj stranici za bicikliste otkrio da se popularni Kryptonite lokot moďż˝e jednostavno otvoriti kemijskom olovkom marke Bic. Kroz par sati na drugim su se blogovima pojavili video zapisi obijanja bravice na lokotu. Iako su mainstream mediji (koje blogeri strašno preziru, a sve više kopiraju) priďż˝u objavili nekoliko dana kasnije, 1.8 milijuna ljudi za nju je veďż˝ znalo. Suoďż˝en s tim elektronskim tsunamijem, Kryptonite je nakon samo tjedan dana najavio zamjenu loših bravica. Procijenjeni trošak? Deset milijuna dolara - gotovo polovica ukupnog godišnjeg prihoda kompanije. 

Iz navedenog je razvidno kako si lideri ne mogu dopustiti da zanemare tako moďż˝nu silu. ďż˝ak i nakon što tradicionalni mediji objave neku kompromitirajuďż˝u informaciju, emocionalni odgovor javnosti nekako se intenzivnije oďż˝ituje u blogosferi gdje su ponekad potrebne doslovce sekunde kako bi se organizirali ekonomski pogubni bojkoti. Iako su osnovni razlozi zbog kojeg se u prodaju ne bi trebalo pustiti opasne proizvode poput Vioxxa, koji poveďż˝ava rizik od srďż˝anog udara, ili Guidantovog defibrilatora, još uvijek moralne i etiďż˝ke prirode, lideri bi trebali postati svjesni da je blogosfera uvijek prisutna, ďż˝eka, promatra, kritizira i uvjerava.

S druge strane, blogovi su jedinstveno moďż˝ni alati za promoviranje proizvoda, brendova i ideja, te u isto vrijeme nemilosrdni u kaďż˝njavanju onoga što blogeri ne odobravaju. Još je vaďż˝no naglasiti kako s poveďż˝anjem njihovog broja na Internetu njihova moďż˝ raste. 


Uloga lidera u postizanju transparentnosti

Uspješni lideri uspješnih organizacija u eri sveprisutnih elektroniďż˝kih tuďż˝ibaba su upravo oni koji se trude uďż˝initi svoje organizacije što je više moguďż˝e transparentnima. Unatoďż˝ legitimnim moralnim i zakonskim ograniďż˝enjima koji se postavljaju na otkrivanje povjerljivih informacija, lideri bi trebali teďż˝iti politici u kojoj "nema tajni". Prvi beneficijari takve politike ďż˝e sigurno biti sami ďż˝lanovi organizacije, buduďż˝i da se nalaze u poziciji da im uďż˝inkovitost djelovanja raste s poveďż˝anjem obilnosti informacija, a pada s ograniďż˝enjem istih.  

Slijedeďż˝i razum, organizacije bi svakako morale prigrliti politiku transparentnosti, kako zbog etiďż˝kih tako i zbog praktiďż˝nih razloga, kao stanje putem kojeg se na najlakši naďż˝in postiďż˝u vlastiti ciljevi. Naďż˝alost, takvi su sluďż˝ajevi još uvijek prava rijetkost. Iako nas globalne sile povlaďż˝e prema veďż˝oj otvorenosti, snaďż˝ne kontra-sile nastoje uništiti iskrenost i transparentnost.