Blogovi mogu na jednaki na�in oštetiti kompanije kao i pojedince. Isti �lanak objavljen u �asopisu Fortune govori o tome kako je u rujnu 2004. jedan mladi� na specijaliziranoj stranici za bicikliste otkrio da se popularni Kryptonite lokot mo�e jednostavno otvoriti kemijskom olovkom marke Bic. Kroz par sati na drugim su se blogovima pojavili video zapisi obijanja bravice na lokotu. Iako su mainstream mediji (koje blogeri strašno preziru, a sve više kopiraju) pri�u objavili nekoliko dana kasnije, 1.8 milijuna ljudi za nju je ve� znalo. Suo�en s tim elektronskim tsunamijem, Kryptonite je nakon samo tjedan dana najavio zamjenu loših bravica. Procijenjeni trošak? Deset milijuna dolara - gotovo polovica ukupnog godišnjeg prihoda kompanije.
Iz navedenog je razvidno kako si lideri ne mogu dopustiti da zanemare tako mo�nu silu. �ak i nakon što tradicionalni mediji objave neku kompromitiraju�u informaciju, emocionalni odgovor javnosti nekako se intenzivnije o�ituje u blogosferi gdje su ponekad potrebne doslovce sekunde kako bi se organizirali ekonomski pogubni bojkoti. Iako su osnovni razlozi zbog kojeg se u prodaju ne bi trebalo pustiti opasne proizvode poput Vioxxa, koji pove�ava rizik od sr�anog udara, ili Guidantovog defibrilatora, još uvijek moralne i eti�ke prirode, lideri bi trebali postati svjesni da je blogosfera uvijek prisutna, �eka, promatra, kritizira i uvjerava.
S druge strane, blogovi su jedinstveno mo�ni alati za promoviranje proizvoda, brendova i ideja, te u isto vrijeme nemilosrdni u ka�njavanju onoga što blogeri ne odobravaju. Još je va�no naglasiti kako s pove�anjem njihovog broja na Internetu njihova mo� raste.
Uloga lidera u postizanju transparentnosti
Uspješni lideri uspješnih organizacija u eri sveprisutnih elektroni�kih tu�ibaba su upravo oni koji se trude u�initi svoje organizacije što je više mogu�e transparentnima. Unato� legitimnim moralnim i zakonskim ograni�enjima koji se postavljaju na otkrivanje povjerljivih informacija, lideri bi trebali te�iti politici u kojoj "nema tajni". Prvi beneficijari takve politike �e sigurno biti sami �lanovi organizacije, budu�i da se nalaze u poziciji da im u�inkovitost djelovanja raste s pove�anjem obilnosti informacija, a pada s ograni�enjem istih.
Slijede�i razum, organizacije bi svakako morale prigrliti politiku transparentnosti, kako zbog eti�kih tako i zbog prakti�nih razloga, kao stanje putem kojeg se na najlakši na�in posti�u vlastiti ciljevi. Na�alost, takvi su slu�ajevi još uvijek prava rijetkost. Iako nas globalne sile povla�e prema ve�oj otvorenosti, sna�ne kontra-sile nastoje uništiti iskrenost i transparentnost.