Generiranje novih ideja, iako se to na prvi pogled moďż˝da ne ďż˝ini, mnogo je manji problem od prepoznavanja i implementacije istih. Ljudi su, više-manje, vrlo kreativna biďż˝a kojima rijetko kada nedostaje novih i kvalitetnih ideja. Uz to, proces se u mnogome moďż˝e dodatno pospješiti stvaranjem kreativnog okruďż˝enja i raznim novim tehnikama kojima se osvještavaju stare, nametnute pretpostavke koje smo naslijedili iz prošlosti i koje prenosimo iz generacije u generaciju putem kolektivne svijesti u obliku kulturoloških artefakata.

Neki autori, primjerice Margaret Wheatley, idu dalje kada tvrde da „svaki sustav u svojim okvirima veďż˝ sada sadrďż˝i sve informacije potrebne za opstanak, rast i razvoj“.

Problem se javlja u drugoj faza kada lideri trebaju prepoznati putokaze za taj „novi put“ koji se ďż˝esto javljaju na iznenaďż˝ujuďż˝im mjestima, u ďż˝udnim oblicima, kao neoďż˝ekivane usmene i ili pisane poruke, od neoďż˝ekivanih ljudi ili medija. U ovoj fazi najviše dolazi do izraďż˝aja kategorija „kvaliteta svjesnosti lidera“ o kojoj toliko pišemo i govorimo buduďż˝i da ona posve odreďż˝uje liderovu sposobnost prepoznavanja tog „novog puta“ koji su ukazuje i izvire „negdje iz okoline“. Ako lider ne posjeduje potrebnu razinu svjesnosti tada neďż˝e prepoznati „putokaze“ veďż˝ ďż˝e ih jednostavno odbaciti i poistovjetiti s „nevaďż˝nim informacijama“.

Na kraju, ďż˝ak i onda kada se nova ideja prepozna, sustavi nailaze na ogromne probleme u njihovoj implementaciji, posebice ako nove ideje ne dolaze s razine top managementa. Buduďż˝i da implementacija novine zahtijeva suoďż˝avanje s prevladavajuďż˝im naďż˝inom razmišljanja unutar organizacije, s ukorijenjenim mentalnim modelima, nova ideja u tom procesu (pre)ďż˝esto „umire“ kako bi organizacija mogla zadrďż˝ati toliko voljeni status quo i ostati u svojoj „zoni ugode“.

Ugodno �itanje!