U današnje vrijeme ni jedan pojedinac nije dovoljno inteligentan da samostalno oblikuje cjelokupni sustav. Nitko ne moďż˝e toďż˝no predvidjeti uspješne intervencije unutar gustih mreďż˝a koje nazivamo organizacijom. Ne moďż˝emo spoznati što je ljudima bitno ili razumjeti naďż˝in na koji obavljaju svoj posao. Nemamo drugog izbora... moramo pozvati ljude da se ukljuďż˝e u proces kreiranja promjena.

Iskustvo mi govori da su ljudi uglavnom inteligentna biďż˝a - sposobni su ostvariti svoje ciljeve ďż˝ak i onda kada se to ďż˝ini nemoguďż˝im, zaobiďż˝i prepreke i besmislena pravila, osmisliti mreďż˝e za podršku i pomoďż˝ u uďż˝enju. Organizacije su obiďż˝no nesvjesne ogromnih moguďż˝nosti svojih zaposlenika... sve dok ih ne uspiju potaknuti na sudjelovanje u kreativnim procesima. Kompleksnost tih organizacija veoma je velika i zahtijeva angaďż˝man cjelokupnog sustava kako bi ubiranje plodova prisutne ali nevidljive inteligencije bilo moguďż˝e.
Tijekom posljednjih deset godina pioniri na podruďż˝ju organizacijskog razvoja (Marvin Weisboard i Sandra Janoff, Robert Jacobson, Kathy Dannemiller) razvili su nove naďż˝ine poticanja i ukljuďż˝ivanja velikog broja djelatnika u proces inoviranja i osobne promjene. Pa ipak, ďż˝ak i uz jasne dokaze o uspješnosti tog procesa, veďż˝ina se lidera još uvijek teško odluďż˝uje na njegovo korištenje. Lideri su doďż˝ivjeli mnoga negativna iskustava sa participacijom pa im izraz "grupno sudjelovanje je nuďż˝nost" zvuďż˝i kao smrtna kazna. Pa ipak, moramo prihvatiti dvije istine:
1.nikoga ne mo�emo prisiliti da se promijeni;
2.ne postoji dvoje ljudi koji svijet vide na jednak na�in;

Jedino što moďż˝emo uďż˝initi je ukljuďż˝iti ljude u promjene od samog poďż˝etka. Ukoliko im je nešto bitno i smisleno, zagovarat ďż˝e promjenu s entuzijazmom. Moramo ih prihvatiti kao sudionike promjena ďż˝elimo li pridobiti njihovu inteligenciju i podršku. Ljudi podupiru samo ono što su sami kreirali.


Razli�itost - put do jedinstva

Svaka promjena zapo�inje s promjenom smisla. Sa druge strane, svatko do�ivljava svijet na svoj na�in. Klju�na su zato pitanja:
- da li je mogu�e prona�i zajedni�ki smisao uz istovremeno uva�avanje razli�itosti?
- postoji li naďż˝in na koji organizacije mogu razviti zajedniďż˝ki osjeďż˝aj vaďż˝nosti bez da prisiljavaju zaposlenike na prihvaďż˝anje tuďż˝eg mišljenja?