Kreativnost nam daje slobodu u kojoj ne moramo uvijek biti u pravu. Veliki znanstvenici su do raznih grandioznih otkriďż˝a došli ispravljajuďż˝i pogreške koje su napravili i nerijetko su baš kroz tu pogrešku došli do sasvim novog rješenja. Praktiďż˝no svaki puta kada nam netko uspije objasniti da smo u krivu ili shvatimo da smo u krivu mi smo na dobitku, jer smo proširili svoje moguďż˝nosti i dimenzije razmišljanja. Naravno, to nije toliko jednostavno s obzirom da nas kroz cijelo školovanje uďż˝e da postoji samo jedno toďż˝no rješenje i viďż˝enje pojedinog problema. Tu se pred nama otvara cijeli jedan novi problem koji se odnosi na edukaciju i sustave edukacije koji su, kako kaďż˝e jedan od vodeďż˝ih mislioca u podruďż˝ju kreativnosti u svijetu Ken Robinson, "...postavljeni kroz tipizirane procese baš kao i sustavi brze prehrane za koje znamo kako utjeďż˝u na zdravlje".

Stvorili smo sustav mehaniďż˝ke proizvodnje znanja iako stalno ponavljamo kako je "svaki ďż˝ovjek drugaďż˝iji" i "kako treba njegovati razliďż˝itosti". Mi stvarno jesmo svi razliďż˝iti i razvoj razmišljanja, multi-talenata i individualnog pristupa je neophodan da bismo i dalje pokretali svijet u smjeru pozitivnog napretka. Stoga je kreativnost koje se dobro ustrojeni sustavi toliko boje apsolutni prioritet razvoja jer i pogreška je takoďż˝er korak naprijed kako god nam to na prvi pogled izgledalo.