Uvodnik: qLife No.14: STRATEŠKO PROMIŠLJANJE

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Pojam strategija, unatoč tome što se (pre)često koristi, nije baš jasno definiran. Budući da potječe od riječi strategos kojom su drevni Grci nazivali vrhovne suce, poglavare i vojskovođe zadužene za mudro korištenje ljudskih, gospodarskih i vojnih potencijala nacije, pojam strategija kroz povijest se koristio za opisivanje organiziranog, svrhovitog i zajedničkog djelovanja grupe, okrenutog stvaranju društvenog i ekonomskog blagostanja. Suštinu strategije pronalazimo u želji za pobjeđivanjem, traganju za elementima jedinstvenosti, izgradnji strukture koja će nas dovesti do pobjede, odabiru pravog trenutka, definiranju svrhovitosti i cilja, ujedinjenju divergentnih intencija i optimalnoj alokaciji ograničenih resursa. Od stratega odnosno pojedinaca zaduženih da strateški promišljaju zahtijeva se stoga svjesni odabir niza različitih aktivnosti i njihova implementacija u točno određenom trenutku vremena, radi isporuke jedinstvenog skupa vrijednosti ciljanim "korisnicima".

Ako nam je nešto osobito važno, odmah mu nadjenemo pridjev strateški (plan, cilj, razvoj, program, dokument ili nešto treće) čime smo strategiju učinili profanim pojmom negativnih konotacija koji uobičajeno poistovjećujemo s "planom bez pokrića". S druge strane, definiranje ispravne strategije neosporno je najvažniji zadatak i izazov lidera i menadžera. Upravo radi toga - kao umijeće i posebna disciplina - strategija ne prestaje izazivati brojne polemike, nesporazume i prepirke u sustavima i organizacijama širom svijeta.

Korijene prevladavajućeg poimanja strategije, koji su utjecali da na nju gledamo kao na instrumentalni "problem" koji se "rješava" rigoroznom primjenom znanstvenih i tehničkih metoda, pronalazimo na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u razdoblju druge industrijske revolucije – procvata znanosti, tehnologije i novog optimizma - kada se posebno zagovarao svjetonazor tehničke racionalnosti. Sredinom 20. stoljeća u radovima uglednih znanstvenika Philipa Selznicka (University of California, Berkeley), Alfreda Chandlera (MIT) i Igora Ansoffa (Alliant International University) osmišljen je potom poseban pristup nazvan strateško planiranje koji se u institucijama i organizacijama širom svijeta, u gotovo neizmijenjenom obliku, održao sve do danas.

Radi se zapravo o dobro poznatom procesu kada se grupa mudrih ljudi okupi radi analiziranja dostupnih podataka nakon čega odlučuju o tome zašto, gdje i kako konkurirati, kako biti drukčiji te kako drukčije funkcionirati odgovarajući na prilike i prijetnje okruženja. Opisani pristup - na koji često nailazimo i u Hrvatskoj - usavršen je u laboratorijima velikih savjetničkih tvrtki, a posebice u kompaniji Boston Consulting Group čiji je osnivač Bruce Henderson do smrti zagovarao pristup po kojem se "...strategija mora temeljiti na logici i racionalnoj analizi, a iskustvo i intuiciju treba odbaciti".