Vodič za strateško promišljanje

George Tovstiga George Tovstiga, profesor na kolegiju Strategy and Innovation Management pri Henley Business School. Prije ulaska u svijet akademije dugi niz godina vodio je R&D odjele Xeroxa (Kanada), Bayera (Njemačka) i ABB-a (Švicarska). Autor je svjetske uspješnice Strategy in Practice objavljene 2010. godine.

Strategija kao disciplina izvor je brojnih nesporazuma i prepirki u organizacijama širom svijeta. Čini se kako je čovjek, još od pradavnih vremena, strategiju povezivao s mističnim i ezoteričnim ritualima rezerviranim za uski krug odabranih i prosvijetljenih pojedinaca. U antičko doba Grci su pohodili proročicu Sibilu u Delfima kako bi se s njome posavjetovali prije polaska u bitku. Mnogi lideri i menadžeri slično se i danas ponašaju, pohodeći svoje proroke u formi nepreglednih hrpa suštinski besmislenih podataka naguranih u razne tablice i izvještaje MIS-a (eng, Management Information Systems, op. prev.). Mnogi od njih utjehu i osjećaj olakšanja pronalaze u brojkama, zaboravljajući pritom da se time ne razlikuju od drevnih Grka koji su pomno osluškivali poruke Sibile iz Delfija.

No, strategiju ne bi trebalo ovijati mistikom budući da kvalitetnu strategiju određuju jasna obilježja: jasnoća promišljanja i balans spoznaja koje se podjednako temelje na intuiciji i racionalnoj analizi – u kontekstu nepotpunih informacija i kompleksnih okolnosti. Za strategiju je još bitno ustvrditi kako se ona provodi u društvenom kontekstu, u organizaciji i njenom konkurentnom okružju, dakle, moramo to priznati, u vrlo neizvjesnom kontekstu koji prkosi racionalnoj analizi. S time u svezi je Andrew Lo, profesor na MIT School of Management, ustvrdio kako fizika kao znanost sa samo tri zakona objašnjava 99% pojava, dok istovremeno 99% zakona menadžmenta u najboljem slučaju pojašnjava tek 3% pojava. Unatoč tome što je kontekst za implementaciju strategije očito neizvjestan i kompleksan, osnovna je svrha ovog teksta pokazati da stvaranje strategije ne mora biti toliko turbulentno. U nastavku se pojašnjava pristup strateškog promišljanja koji nas vodi do novih, strateški relevantnih uvida, čak i u najkompleksnijem okruženju.

Ono što zapravo poručujem jednostavno je: strategija je praktična disciplina. Iako se ova tvrdnja može proširiti za cijelu znanost menadžmenta, činjenica je kako upravo na području strategije pogreške uzrokuju najozbiljnije probleme. Strategija dobiva smisao isključivo u praksi; štoviše, pojedini strateški mislioci idu i dalje tvrdeći da se uspješnost strategije može procijeniti tek u retrospektivi. Unatoč tome što pojedine strategije impresivno izgledaju "na papiru", tek u praksi ispunjavaju svoju temeljnu funkciju.

Nadalje, čitateljima želim poručiti kako strategiju ne treba povezivati isključivo s racionalnom analizom i modelima za potporu racionalnom odlučivanju. Naravno, značaj kvalitetne analize i dalje je neosporan. Primjereno selektirane i kvalitetno obrađene informacije ostaju izvorom mnogobrojnih korisnih uvida i spoznaja. No, želim naglasiti da je racionalna analiza tek jedan od inputa procesa strateškog promišljanja. Intuicija, reflektiranje te iznad svega sklonost eksperimentiranju i učenju neizostavne su kvalitete uspješnih stratega.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...