Kako učiti strateški promišljati?

Julia Sloan Julia Sloan, stručnjak na području strateškog promišljanja, bivša članica uprave Xerox Corporation i Goldman Sachsa, a danas poznata poslovna savjetnica. Autorica je knjige Learning to Think Strategically koja je 2007. godine nominirana za poslovnu knjigu godine Financial Timesa. Kao gostujući profesor strategiju predaje na Columbia University, Harvard Kennedy School i Dubai School of Government.

Iako se pojam strategija često koristi, njegovo pravo značenje još uvijek nije potpuno jasno. Korijene vuče iz stare Grčke, od pojma strategos kojim su nazivani vrhovni suci i vojskovođe zaduženi za mudro korištenje političkih, gospodarskih, psiholoških i vojnih potencijala nacije, kako bi se dogovorene politike implementirale u praksi, kako u ratu tako i u miru. Značenje pojma zapravo ovisi o tome gledamo li u budućnost ili prošlost. Gledamo li u prošlost, strategija predstavlja skup obrazaca razmišljanja i ponašanja koji su doveli do uspjeha, a ako gledamo u budućnost, strategija se odnosi na široki okvir aktivnosti koji će nas dovesti do uspjeha.

Tijekom povijesti koncept strategije uobičajeno se povezivao s vojskom. U poslovnom svijetu analogija vojske i strategije postala je popularnom 1950-ih kada se počelo inzistirati na frazama kao što su primjerice napasti konkurente, osvojiti tržište, pobijediti u tržišnoj bitci i slično. Vokabular se donekle promijenio kada su pojedini strateški menadžeri počeli vjerovati kako bi poslovnu strategiju zapravo trebalo povezivati s održivim razvojem, a ne s "ubijanjem" ili "uništavanjem", bilo koga ili bilo čega.

Kako zapravo učimo promišljati strateški? Nimalo jednostavno; ne možete linearno napredovati, iz koraka u korak. Strategija nije formula ili puki obrazac ponašanja. Riječ je o složenom procesu koji se neprestano razvija u novim smjerovima, bez nekog posebnog, predvidljivog reda, rekao mi je strateški menadžer vodećeg poljskog proizvodnog poduzeća upitan da opiše na koji način on osobno pristupa strategiji.

Japanski menadžer u financijskoj industriji na isto je pitanje ovako odgovorio: Ne volim koristiti pojmom strategija jer mi se tada čini kao da se razgovaram o kakvom modelu ili o koracima koje treba slijediti. Strategija nije tako sređena.

Predsjednik jednog drugog proizvodnog poduzeća strateško promišljanje poistovjećuje s neformalnim procesom. Prema njegovim riječima, ne radi se o rješavanju problema, formuli, linearnom razmišljanju – već prije o otvaranju novih perspektiva. Pažljivo pratim na koje ću se pretpostavke osloniti. Koliko sam različitih perspektiva pronašao?


Formalno i neformalno učenje

Trenutačno prevladavajuća praksa još se uvijek ne koristi dovoljno činjenicom kako se strateško promišljanje najbolje uči neformalnim putem. Više je definicija koje razlikuju formalno od neformalnog učenje. Pod formalnim učenjem podrazumijevamo strukturirano, planirano, programirano i institucionalizirano učenje koje se provodi u razredu, kada učitelja, nastavnika, menadžera, profesora ili neku treću osobu držimo odgovornom za planiranje, provedbu i evaluaciju naučenog. S druge strane neformalno je učenje nestrukturirano, neplanirano, eksperimentalno, neinstitucionalizirano i nerutinsko, a dešava se tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, na poslu ili u slobodno vrijeme.

Nadalje, razlikujemo dvije potkategorije neformalnog učenja, posebno važne za strateško promišljanje: hotimično i slučajno. Hotimično učenje se odnosi na sadržaje koje očekujemo ili predviđamo da ćemo naučiti. Primjerice, kada s financijskim direktorom razgovarate o metodama izračuna valutnih tečajeva, a on vas tijekom razgovora upozna s nekim novim pristupom.

Slučajno učenje popratni je efekt neke druge aktivnosti, međupersonalne interakcije, eksperimentiranja metodom pokušaja i pogrešaka ili čak formalnog učenja. U kontekstu navedenog primjera, slučajnim učenjem nazvali bi situaciju kada bi tijekom konverzacije s financijskim direktorom shvatila da mu ne trebam vjerovati jer ga ljudi u odjelu nimalo ne cijene.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu..