Možda će vam se učiniti neobičnim što je za novi broj qLifea posvećen strateškom promišljanju IEDC tim odabrao članak koji razmatra makroekonomske trendove na recentnoj gospodarskoj sceni. No, uvjerena sam da svijet u kojem živimo zahtijeva od nas da se potrudimo sagledati širu sliku. Strategiju više nije dovoljno razvijati samo dubinskom analizom industrije i tržišne konkurencije. Razumijevanje novih trendova koji prelaze okvire i granice naše zemlje i tržišta ključno je za napredovanje.
Stoga su spoznaje i promišljanja prof. Garellija, iznesene na tradicionalnom Predsjedničkom forumu IEDC – Bled School of Management, od posebne važnosti jer ukazuju na ključne promjene koje određuju post-recesijski svijet biznisa u kojem živimo, nudeći nam nove pristupe ne samo otkrivanju već i oblikovanju budućnosti. - dr. Nadya Zhexembayeva
Antoine de Saint-Exupéry rekao je da se ne trebamo toliko truditi predvidjeti budućnost. Budućnost trebamo stvoriti. Podijelit ću s vama neka promišljanja o budućnosti, a vi ćete biti odgovorni za njeno ostvarenje. Ne uspijete li, ja tome neću biti kriv.
Podsjećam vas na "sjajne" prognoze Bena Bernanke: "Ne očekujem da će se velike međunarodne banke suočiti s bilo kakvim problemima". Ni ova nije ništa lošija: "U današnjem regulatornom okruženju, kršiti pravila i propise nemoguće je". Znate li tko je to rekao? Bernard Madoff. O svemu tome moći će u miru razmišljati sljedećih 150 godina... u zatvoru!
Godine 1907. svijet je pogodila gospodarska kriza slična sadašnjoj. Wall Street je doživio kolaps. Kako bi spasili financijsko tržište, John Pierpont Morgan i njegovi prijatelji investirali su 20 milijuna američkih dolara. Sljedeća se prekretnica desila 2008. g., bankrotom Lehman Brothersa. No, ovoga puta poslovni svijet nije pomogao. Pomoć je stigla od vlade. Od tog trenutka sve je postalo drukčije. Pravila igre stubkom su se promijenila. Ekonomija i gospodarstvo današnjice sve su više pod državnom kontrolom. Nekada je država bila dionik u gospodarstvu, određujući pravila igra. Danas je postala dioničarom. Zvuči nevjerojatno, ali je ipak istinito: General Motors i Citigroup u vlasništvu su američke vlade. Tko je mogao tako nešto očekivati?