Strategija na hrvatski način

Lara Jelenc Lara Jelenc, magistar znanosti, asistent je na kolegiju Strateški menadžment, Poslovna i razvojna politika poduzeća i Upravljanje kvalitetom pri Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Dobitnik je mnogih akademskih nagrada i priznanja: Ministrastva znanosti i prosvjete za izuzetne akademske rezultate, diplome Europe House Zagreb i diplome Christian Academy for European Dialogue.

Strategija je vrlo čest pojam u poslovnom rječniku. Kada je neka pojava osobito važna, odmah joj pridodajemo pridjev strateški. Zahvaljujući brojnim i raznovrsnim strategijama koje se izmjenjuju u brzom ritmu, strategija je postala profana riječ koja kolokvijalno predstavlja "plan bez pokrića" ili iskaz precijenjenih ambicija pojedinca ili grupe. Zbog toga pojam "strategija" sve više poprima negativne konotacije.

Koliko volimo pričati o stvaranju strategije, toliko bi trebali pričati i o njezinoj implementaciji budući da upravo u tome često nailazimo na velike poteškoće. Po tome ne odskačemo mnogo od europskih ili američkih trendova koji su slični i u ostatku svijeta; gotovo 95% strategija nikada ne zaživi u praksi!

Strategija, kao osmišljeni odgovor na pitanje kako, mora zaživjeti u poduzeću koje je živi organizam. Stoga izravno točnog ili netočnog odgovora na ključno pitanje kako jednostavno nema. Vrijeme je jedini sudac koji nam kazuje je li strateška odluka bila ispravna ili nije.

Strategija je proces ispisivanja gomile papira, analiziranja, diskutiranja, dogovaranja, polemiziranja, svađanja i sukobljavanja u kojem bi trebali sudjelovati svi zaposlenici tvrtke predvođeni najvišim menadžmentom. Najviši menadžment mora imati viziju, mora biti dovoljno kompetentan kako bi znao kuda ide, što radi i zašto to radi, ali i da osjeti bilo svoga poduzeća i njegovu evolucijsko/revolucijsku zrelost.

Iako nam korištenje metoda poput SWOT analize, Boston Consulting Grup matrice ili "izrade scenarija" u mnogome pomaže pri razvoju strategije, ne trebamo se slijepo držati zaključaka koji iz njih proizlaze budući da iste imaju svoje prednosti, nedostatke i ograničenja. Zapravo, metode treba staviti u funkciju strateškog menadžera, a ne obrnuto, jer nas one upućuju na različite zaključke, alternativna rješenja i ograničenja potencijalnih rješenja, a ne samo na jednoznačno rješavanje problema.

No, pored znanstvenih instrumenata strateškog menadžmenta više nego ikada ranije potrebno nam je i zdravo-razumsko promišljanje, logičko zaključivanje, dobronamjernost i dobra stara intuicija. A ponekad i sreća! Kompleksne metode zamagljuju cjelokupnu sliku problema te samim time i put prema rješenju. U kontekstu strateškog menadžmenta jedna od najvećih vrlina ogleda se u sposobnosti definiranja problema te u "nemirnom duhu" neprestanog traganja za novim izazovima.