Zamjetan je trend povećanja broja hrvatskih poduzeća u kojima se profesionalno strateški promišlja. Brojna hrvatska poduzeća, bez obzira na veličinu i okruženje, samozatajno posluju kao konkurentni takmaci na svjetskom tržištu. Neka od njih u tome su vrlo uspješna; stvorila su zdravu radnu klimu u kojoj je posve normalno raditi, truditi se, učiti, biti odgovoran, napredovati te za sve to biti plaćen.

Isto tako postoje i one druge tvrtke, u kojima su lideri zauzeti pregovorima o naplati potraživanja, sprečavanjem skorašnjeg štrajka i odgađanjem blokade računa, dakle, pukom borbom za opstanak zbog čega si ne mogu priuštiti slobodno vrijeme za strateško promišljanje. Pritom zaboravljaju da ih je pomanjkanje strateškog promišljanja u prošlosti dovelo u ovakvu situaciju kada refleksno reagiraju na probleme aktivno sudjelujući, rame uz rame s ostalima, u dnevnoj operativi. Ništa čudno. Ljudska je priroda takva da sve ono što nam se ne čini hitnim odgađamo za kasnije, neko buduće vrijeme koje nerijetko nikada ne dolazi. I tako dani prolaze, bez mnogo smisla, planiranja ili brige o budućnosti. Tvrtka "reagira" umjesto da "inovira" započinjući tako "vražju spiralu" koja je odvlači u neuspjeh i propadanje.

Znanost menadžmenta vrvi trendovskim rješenjima velikih gurua koji nude brza, quick fix rješenja u financijama, ljudskim potencijalima ili upravi tvrtke što nije ispravno budući da se problemi trebaju sagledavati u okviru "sustava poduzeća". Potrebno je dakle ukloniti uzroke problema te osim toga organizirati procese koji će spriječiti pojavu sličnih ili istih negativnih čimbenika u budućnosti.

Poznato je kako 85% problema u poduzeću uzrokuju top menadžeri. Kako je to moguće? Jednostavno, postavljajući nerealne ciljeve, linearno povećavajući stavke plana svake godine za primjerice 10%, očekujući pritom od zaposlenika da čine čuda i ostvaruju planove unatoč tome što su isti ponekad posve neusklađeni s realnom situacijom na tržištu. U tom slučaju zaposlenike se kažnjava jer se nisu dovoljno trudili i nisu ostvarili ciljeve, a da u cijeloj priči oni sami nikada ne snose posljedice.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...