Kada kažem "profit" tada ne govorim o nečem ružnom; riječ je, naime, o razumnom cilju obavljanja poslovne aktivnosti. Međutim, usredotočenost na kratkoročno stjecanje profita nije dobar cilj, već cilj koji se na kraju skupo plaća. Na kratkoročne ciljeve obično nailazimo u prodaji, a prodajnim se agentima često govori da su "dobri samo ako nadmaše vrijednost prodaje iz istog mjeseca prethodne godine." Nažalost, u posljednje vrijeme isti se principi primjenjuju na cjelokupno poslovanje. Radi se o pogrešnom pristupu u slučaju prodaje; o katastrofalnom pristupu za cjelokupno poslovanje. Kratkoročno maksimiziranje profita uobičajeno podrazumijeva nesigurnu budućnost.

Uspješnim kompanijama svjetskoga glasa stjecanje profita nije primarno važno. Naime, njihov je menadžment prvenstveno fokusiran na zadovoljstvo potrošača jer znaju da sa zadovoljnim kupcem profiti dolaze automatski.

A da ne biste mislili kako je tu riječ o nekom modernom znanstvenom konceptu, podsjetit ću vas da drevna hinduistička Bhagavat Gita podučava o tome da bi se ljudi trebali orijentirati na život i životnost, a ne na rezultate. Neke elemente tog nauka pronalazimo i u djelima W. Edwardsa Deminga, velikoga gurua kvalitete. Velike kompanije poput Toyote, Virgina ili Sonyja potvrdit će vam da - prema njihovu mišljenju - profit ni u kojem slučaju nije glavni cilj poslovanja. Unatoč tome, njihove su zarade enormne. Uspješne kompanije teže holističkim ciljevima u čijem su središtu uvijek potrošači, poslovni procesi i inovativni potencijal njihovih ljudi.