Lara Jelenc: Koncepciju ISO standarda treba promatrati i u kontekstu faza zrelosti poduzeća. Svaka nova stepenica u razvoju poduzeća zahtijeva novu razinu zrelosti sustava u pogledu upravljanja ljudskim potencijalima, procesima, kulturom (ne)kvalitete, promjenama, percepcijom konkurencije, kompetencijama lidera i menadžera. Želite li u hipu preskočiti nekoliko koraka kako biste gotovo preko noći implementirali suvremene sustave upravljanja kvalitetom, vjerojatno nećete uspjeti. Svakom poduzeću treba razvoj usklađen s mogućnostima, razvoj koji prati trenutačne sposobnosti sustava. Kada se preskoči jedna stepenica poduzeće više ne stoji na zdravim nogama pa će se zbog toga vjerojatno javiti iznenadni problemi koji će skupo koštati.
 
Na početnoj razini, uvođenje ISO standarda moglo bi se pokazati sasvim prihvatljivim ciljem uprave poduzeća. Nakon što ih integriraju u kulturu i procese tvrtke, lideri se mogu odvažiti na eksperimentiranje s novim i složenijim pristupima. Dakle, bitni su apsorpcijski kapaciteti sustava. Pokaže li praksa da su mali, rezultati će nas vjerojatno razočarati. 
 
Alen Marot: U određenoj mjeri mogu se složiti s Larom. Na osnovi literature i suradnje s drugim poduzećima mogu reći kako nas konzultante frustrira kada netko ne vidi mogućnosti koje mi vidimo ili kada se te mogućnosti čini previše rizičnima, a mi znamo da ih je moguće ostvariti te da funkcioniraju. Iz iskustva, međutim, mogu reći da je pogrešno "forsirati menadžment" da usvoji razmišljanja o upravljanju koja su za njih - u tom trenutku - previše napredna. U tom smislu ISO može biti dobar prvi korak prema procesnom razmišljanju i "uvođenju reda", u sustav iako mi se čini da se time unose i neke štetne stvari koje se kasnije teško prepoznaju i odstranjuju. Pa ipak, slažem se da bi to mogao biti dobar prvi korak.
 
Lara Jelenc: Na isti način na koji u psihoterapiji vaš terapeut ne može odraditi ništa bez vas, na kvaliteti ne može raditi nitko osim ljudi iz sustava. U kontekstu kvalitete, zaobilaznice jednostavno ne postoje. Možda baš zbog toga popularnost ISO standarda iz dana u dan raste: stvara se, naime, dojam da nam za kvalitetu trebaju samo konzultanti koji će nas uputiti kako doći do certifikata. A jednom kada se dobiju toliko željeni certifikati, pitanje kvalitete naših proizvoda i usluga samo po sebi će se riješiti. Dakle, u ovom slučaju kvaliteta dolazi izvana, može se kupiti i ne traži preveliku posvećenost sustava. No, prava, istinska kvaliteta uvijek dolazi iznutra, iz dubina samog sustava, sazrijevanjem spoznaja o poslovanju, potrebama kupaca, pritisku konkurencije i slično. U svemu tome ISO može biti samo prvi korak na putu.  
 
Marina Pulišić: Kada smo u JGL-u odlučili pristupiti ISO certificiranju, već smo imali GMP certifikat, neophodan u našoj industriju, koji je složeniji u odnosu na ISO. Premda su svi standardi zahtjevni i vrlo određeni, prema njima smo uvijek nastojali zadržati kritički odnos i kritički promišljati, "uzeti ono što nam odgovara", unaprijediti svoje poslovanje u segmentima koji su nama bitni kako bismo bili uspješniji. Naravno, zadovoljavanje standarda u svim elementima se podrazumijeva; ukazujem na dodatni angažman.
 
Smatram da je ovakav pristup izuzetno važan: potrebno je konstantno unaprjeđivati procese koji su nam važni za tržišni uspjeh, a na standardnoj razini održavati ono što je manje važno. Stoga smatram da su ISO standardi dobri, ali da se trebaju sagledavati isključivo kroz prizmu svojevrsnog okvira za promjene. Slijepo poštivanje i naglašeno administriranje ne dolazi u obzir!