Toni Rehak: Dodao bih da je s upravljačkog stajališta još i važnije uspostaviti princip "pravi procesi, na pravome mjestu u pravo vrijeme". Naime, u loše dizajniranom sustavu ''pravi ljudi'' nikada neće dosegnuti svoje prave potencijale, ali ne zbog njih već zbog sustava. Ponavljam: sustav je uvijek na prvome mjestu!
 
Marko Lučić: U Novom listu nedavno sam pročitao članak o tome kako ugledni svjetski proizvođači svjesno narušavaju kvalitetu svojih proizvoda kako bi potaknuli zamjenu odnosno ponovnu kupnju. Primjerice, trajnost perilice za suđe u posljednjih dvadesetak godina smanjena je s 20 na 5 godina. Nekada su automobili trajali 20 godina, a danas traju kraće. Je li možda riječ o nekom novom trendu? Što se u tom kontekstu događa s kvalitetom?
 
Teo Rakočević: Kvaliteta opada i zbog masovne proizvodnje koja uvećava mogućnost pogreške. Prije 20, 30, 40 godina u proizvodima je bilo više ljudskog rada, a manje automatike, što je zacijelo pozitivno utjecalo na trajnost.
 
Alen Marot: Čini mi se da su neke tvrtke koje se bave proizvodnjom informatičke opreme priznale da ugrađuju komponente programirane da traju određeni broj godina. To je realnost.
 
Boris Popović: U tom smislu situacija nije baš tako jednostavna; meni se čini da je tu ključno pitanje životnog vijeka proizvoda. Primjerice, jedan klijent nedavno mi je rekao: ''Znaš koji je problem s tvojim alarmnim sustavima? Kupio sam ga prije dvadeset godina i nikad se ne kvari!'' Baveći se isključivo cijenom, pojedini proizvodi naizgled su skupi. Međutim, kad se u razmatranje uvede dimenzija trajnosti, onda se percepcija vrijednosti umnogome mijenja.
 
Alen Marot: Nadovezao bih se na Tea i njegovo zapažanje o odnosu automatizacije i kvalitete, jer mi se čini kako je tu riječ o svojevrsnoj slijepoj pjegi poslovanja. Naime, automatizacija stvara ogromne viškove roba na svjetskom tržištu koje netko mora kupiti ili popraviti kako bi se stroj kapitalizma nastavio kretati. Kada se proizvodi ne bi kvarili, kada se s vremena na vrijeme ne bi mijenjali, mnoge bi tvrtke propale. Automatizacija stvara i ogromne viškove radne snage na svjetskoj razini pa se i zbog toga mora kupovati više, kako se ne bi poticali politički problemi, iako je to očito neizbježno.
 
Teo Rakočević: Kvaliteta je u suštini postala ''talac rasta''. Princip funkcionira na težnji ka kontinuiranom i kontroliranom rastu, uvijek želimo više i bolje poslovati zanemarujući pritom kvalitetu.
 
Marko Lučić: Koliko je edukacija bitna za kvalitetu? U kojem su odnosu edukacija i kvaliteta?
 
Toni Rehak: Mene osobno edukacija veoma intrigira. Pritom seminare i diplome ne cijenim previše; sigurno ne onoliko koliko cijenim edukaciju kroz rad. Dakle, istinska edukacija zahtijeva pažljivo praćenje radnih procesa u organizaciji. Ljudi se ne bi trebali pretvarati u robote.