Marina Pulišić: Mi sebe uopće ne doživljavamo posebnima u tom smislu. Štoviše, svjesni smo koliko toga ne znamo, gdje smo tanki u znanju te koliko toga još moramo naučiti. Nama je svaki dan borba. U našem biznisu nema opuštanja.
 
Marko Lučić: Marina, upravo na to ukazujem. Nije Sokrat bez veze zborio o tome kako "zna da ništa ne zna". U uspješnim tvrtkama prevladava kultura otvorenosti i skromnosti prema ovom nevjerojatno kompleksnom svijetu, koja potiče na kontinuirano učenje, usvajanje novih znanja, metoda i tehnika. U neuspješnim sustavima već ti na ulazu stave do znanja kako oni "sve znaju" te da nemaju vremena baviti se "intelektualnim stvarima" jer "imaju posla". To je prava strahota. 
 
Toni Rehak: Odnos teorije i prakse svugdje je važan, a posebice u liderstvu i menadžmentu. Kada lideri naiđu na probleme u poslovanju moraju se osloniti na neku novu teoriju koja će ih u tim trenucima izdignuti iz neuspješne prakse. Svako područje ima svoju teoriju. Osim toga, ''ništa nije toliko praktično kao dobra teorija''. Međutim, u hrvatskim organizacijama toga jednostavno nema. Ne znam zašto je tome tako. Netko je gadno zakazao kada naši menadžeri uglavnom ne poznaju osnovne menadžerske teorije. Na temelju čega oni vode svoje sustave? Budući da je tako kako jeste, ne treba čuditi što su nam društvo i gospodarstvo u ovakvom stanju.
 
Iznenadilo me u kojoj se mjeri problemi u praksi površno rješavaju, u kojoj su mjeri ljudi nezainteresirani za detaljna rješenja, u kojoj mjeri tvrtke ne razumiju prave uzroke svojih problema niti ih oni uopće zanimaju. Oslanjaju se na brzinska rješenja i kreću dalje kao da se ništa nije dogodilo.
 
Marina Pulišić: U ovom kontekstu krucijalno važnim smatram integritet lidera. Naime, lider je taj koji presudno utječe na protočnost energije u sustavu, koja bi svakome trebala omogućiti da se izrazi i kaže ono što misli.
 
Alen Marot: Nažalost, svi smo mi proizvodi školskog sustava u kojem je dvojka prolazna ocjena: uz minimalno znanje i trud ipak prolaziš! S obzirom na to da tako odgajamo djecu, ne možemo očekivati da će se jednog dana, kada počnu raditi, drugačije ponašati. Nerealno je očekivati od ljudi izvrsnost kada nas škola nije tome podučila.
 
Zbog toga se lideri koji teže izvrsnosti suočavaju s dvije situacije: u prilici su da podlegnu pritisku većine i odustanu od visokih ciljeva ili da se stalno ljute na svoje ljude zbog njihove nezainteresiranosti. Niti jedno niti drugo nije dobro. "Odlikaši" su uvijek statistički u manjini; oni znaju da mogu pa od sebe očekuju izvanredne rezultate. Kod ostalih potrebu za izvrsnošću treba prvo osvijestiti, a onda ustrajno razvijati.
 
Pripremila i uredila:
Vilijana Škutin