Uvodnik: qLife No. 26: TIMSKI RAD

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Nakon što smo u prošlim brojevima qLifea obradili četiri od pet Sengeovih disciplina moderne znanosti i umjetnosti liderstva - sustavno razmišljanje, osobni razvoj, zajedničku viziju i mentalne modele - stiglo je vrijeme da se pozabavimo timskim radom, sveprisutnim te pomalo mističnim fenomenom o kojem se promišlja još od davnih vremena, kada su ljudi osmislili poslovicu "složna braća kuću grade, a nesložna je razgrađuju" cijeneći vrijednosti suradnje u obitelji, sportu, biznisu, kulturi i drugim djelatnostima. Stoga ne čudi što mnogi stručnjaci liderstva i menadžmenta umijeće timskog rada smatraju toliko važnim da su ga na pijedestalu konkurentnosti uzdigli na najvišu razinu, povrh umješnog upravljanja financijama, "mudrih" strategija ili korištenja najmodernijih tehnologija.

Timski rad je pojam koji se odnosi na suptilne procese sinkronizacije i razvijanja kapaciteta tima u svrhu ostvarivanja željenih rezultata. Temelji se na fenomenu "usklađivanja" (engl. alignment) kada grupa ljudi funkcionira "kao da su jedna cjelina". Osnovna značajka neusklađenog tima ogleda su u bespotrebnom rasipanju energije i resursa. Iako se članovi tima iznimno trude pridonijeti cjelini, njihovi napori ne prenose se učinkovito u napore tima kao cjeline. Suprotno tome, kod usklađenog tima nailazimo na zajedničko usmjerenje pa se pojedinačna energija članova harmonizira, a energija manje rasipa. Moglo bi se, dakle, reći da kod usklađenog tima pojedinačni napori nalikuju koherentnom laserskom svjetlosnom snopu koji se po svojstvima znatno razlikuje od raspršenog svjetla žarulje.

Najveću kvalitetu timskog rada pronalazimo u vrhunskih timova, sposobnih spomenutu usklađenost podignuti na još višu razinu, sve do stvaranja kolektivne rezonancije koju je najbolje opisati osjećajem posebnog zajedništva grupe, prožetog energijom, ritmom i intuitivnim uvidima koji blagotvorno djeluju na interakcije članova olakšavajući im ostvarenje zajedničke svrhe. Susreti vrhunskih timova redom su protkani posebnom fizičkom, intelektualnom, emocionalnom i duhovnom povezanošću dvoje ili više ljudi. O njima se govori biranim riječima, kao o susretima "druge vrste" na razini srca, duše i podsvjesne memorije, kada odgovori na sva bitna pitanja dolaze iz sfera onkraj pukog uma, iz nekih drugih dimenzija stvarnosti, izravno iz Univerzuma.   

Do takve razine funkcioniranja u svijetu organizacija prije svega se dolazi pažljivim odabirom članstva, te ovladavanjem dijalogom i diskusijom, ključnim instrumentima timskog rada. U dijalogu se slobodno i kreativno istražuju složena i suptilna pitanja, pažljivo se i duboko "osluškuje" sugovornika "suspendirajući" vlastite stavove i gledišta, dok se u diskusiji izlažu i brane različite perspektive kako bi se pronašla najbolja rješenja. Iako se dijalog i diskusija međusobno nadopunjuju, brojni timovi uopće ih ne razlikuju.

Pa ipak, moram biti iskren i kazati kako je kolektivna rezonancija iznimno rijedak fenomen i to zbog toga što su timovi uvijek sastavljeni od nesavršenih, više ili manje nesvjesnih, te stoga prirodno disfunkcionalnih ljudskih bića podložnih povinuti se "obrambenim rutinama" (engl. defensive routines) odnosno "podsvjesnim navikama koje koristimo u interakcijama kako bi se zaštitili od opasnosti, neugode i sramoćenja" (C. Argyris). Primjerice, zbog nepročišćenih podsvjesnih obrazaca koje u sebi nosimo neskloni smo otvaranju jer se plašimo emotivnih povreda. Suočeni s konfliktom zbog razlika u mišljenju skloni smo "izglađivati razlike" kako bismo smanjili tenzije.

Shodno tome, sasvim je jasno kako kvaliteta timskog rada izravno ovisi o odnosima. Kada su ljudi distancirani te kada među njima nema povjerenja, kvaliteta međuljudskih odnosa neumitno se narušava. Suprotno tome, otvorenošću, iskrenošću i sigurnošću u potporu kolega jačamo naše spoznajne kapacitete te lakše pronalazimo prave odgovore na kompleksne probleme. Svedeno na osnovnu razinu funkcioniranja, uvijek je riječ o temeljnim pitanjima ljubavi i straha.

U Hrvatskoj, u atmosferi posvemašnjeg nedostatka međuljudske tolerancije, ljubavi i poštovanja, razgovarati o tome kako se odnosimo jedni prema drugima, te kako sve to utječe na naše poslovne rezultate jednostavno nam ne polazi za rukom. Riječ je, naime, o temama s kojima se "ozbiljni" ljudi - lideri, menadžeri, političari i poduzetnici - jednostavno ne bave.

Unatoč tome što je svijet itekako skrenuo u novom pravcu, pitanjai ljudske svijesti, podsvjesnih obrazaca i potisnutih emocija iz kojih izvire životna materijalna stvarnost u našem društvu ostaju irelevantna. I dalje zaboravljamo da kao lideri i menadžeri moramo težiti istini, da moramo biti pažljivi, odgovorni i karakterni ljudi koji znaju da navedene kvalitete nisu bitne zbog pukog sentimenta već radi toga što su jedino sredstvo pristupa kolektivnoj inteligenciji društva, organizacije, grupe i partnerstva. I dalje timove vodimo prijetnjama, čvrstinom, naredbom i kontrolom, umjesto prihvaćanjem, razumijevanjem, poštivanjem, slušanjem i potpunim prisustvom.

Nažalost, ma koliko to na prvi pogled izgledalo čudno, u životnoj svakodnevnici umjesto ljubavi i dalje se radije okrećemo strahu.