Timsko učenje

Peter M. Senge Peter M. Senge predsjednik je SoL-a, Society for Organizational Learning i profesor na MIT Sloan School of Management. Radio je s mnogim velikim korporacijama (Motorola, Federal Express, Intel) na unapređivanju sposobnosti timskog učenja. Proglašen je za jednu od pet najutjecajnijih osoba u povijesti menadžmenta. Njegova knjiga Peta disciplina najutjecajnija je knjiga iz tog znanstvenog područja izdana u posljednjih deset godina.

Košarkaš Bill Russel iz Boston Celticsa o timu u kojem je godinama igrao jednom je prilikom napisao: "Po naobrazbi i po talentu mogu reći da smo bili tim specijalista. Svatko je bio majstor za nešto. Stoga, poput bilo kojeg drugog tima specijalista, na bilo kojem drugom području, naša je izvedba podjednako ovisila o osobnoj kvaliteti i o kvaliteti međusobne suradnje. Znali smo da svatko od nas mora nadopunjavati tuđe specijalnosti; to je jednostavno bilo tako pa smo uvijek iznova pokušavali osmisliti neki novi način učinkovitijeg pridonošenja timu. Izvan igrališta, prema prevladavajućim društvenim normama za nas bi se uglavnom moglo reći da smo bili čudaci, osobe koje se ne uklapaju lako među druge ljude i ne kroje vlastitu osobnost prema društvenim očekivanjima".

Russel nam zapravo pažljivo poručuje kako kvalitetan timski rad u njegovoj ekipi nije bio posljedica prijateljstva već neke drukčije vrste odnosa unutar tima. Prema njegovim riječima, upravo mu je ta posebna vrsta odnosa osigurala najljepše trenutke sportske karijere: "S vremena na vrijeme igra Celticsa poprimila bi neku posebnu kvalitetu koja je nadilazila fizičke i mentalne sposobnosti. A kad bi se to dogodilo, čarobno bih se osjećao. Mnogi su me pitali da im opišem takve trenutke. No, teško je to učiniti. Gotovo nemoguće. Uvijek ti nedostaju prave riječi. Zbog toga opis uvijek zvuči šturo i neadekvatno".

"Kad bi se to dogodilo, kada bi tim ušao u neko posebno stanje usklađenosti ili zena, osjećao sam kako se kvaliteta moje igre podiže na novu razinu. Osjećao bih se obuzet; ne samo ja već i ostali igrači Celticsa, pa onda igrači protivničke momčadi te na koncu i novinari. Na toj posebnoj razini funkcioniranja, stanju zen usklađenosti kako ga neki nazivaju, događale su se vrlo čudne situacije. Primjerice, iako bi utakmica došla do prijelomne točke usijanja, nama igračima izgledalo bi kao da smo na treningu. Osjećali smo se posve opušteno što je - samo po sebi - bilo veoma čudno. Nadalje, unatoč tome što smo odigravali neočekivane finte, dodavanja i prolaze, ništa me nije moglo iznenaditi. Umjesto brzine i napetosti, osjećao sam kao da glumim u nekom usporenom filmu. Dok bi čarolija trajala, predosjećao sam u kojem smjeru će se igra dalje razvijati i koji će se potez sljedeći odigrati."

Russelove Celticse (pobjednike jedanaest NBA prvenstava u trinaest godina) koristim za primjer fenomen koji je nazvan "usklađenje" (engl. alignment), kada grupa ljudi funkcionira kao da su cjelina. Naime, takvo je stanje bitno drugačije od uobičajenog, kada pojedinačne energije pojedinih članova tima nisu usklađene, već djeluju s različitom svrhom i usmjerenjem. Nacrtamo li sliku tima na način da ga definiramo kao skup pojedinaca različitog stupnja "osobne snage" (sposobnosti postizanja željenih rezultata) te različitog usmjerenja, slika bi mogla izgledati ovako:


a
a
a
a
a
a
a
a
a

Osnovna značajka neusklađenog tima ogleda su u rasipanju energije. Iako se članovi tima ponekad iznimno trude da pridonesu cjelini, njihovi napori ne prenose se učinkovito u napore tima kao cjeline. Suprotno tome, na primjeru usklađenog tima nailazimo na zajedničko usmjerenje pa se pojedinačna energija članova harmonizira, a energija manje rasipa.




a
a
a
a
a
a
a