Stoga je važno ne zaboraviti da se organizaciji, zajednici ili timu uvijek priključujemo kako bismo postigli više. Ljudi se nikad ne udružuju radi toga da bi postigli manje. U žilama nam teče želja za stvaranjem, pronalaženjem novog smisla, pridonošenjem i pripadanjem. Negdje duboko u nama skriveno je znanje o tome kako se sve to može ostvariti jedino u zajedništvu s drugim ljudima. Stoga svaki čin udruživanja, svaki napor da se nešto organizira, u svojem zametku krije pozitivnu i moćnu energiju.

Riječi Tome Akvinskog ponukale su me pogledati na vlastito iskustvo u radu s organizacijama iz nove perspektive, kako bih uočila primjere ljudske transformacije pomoću ljubavi, radije negoli straha. Kada sam stvarnost počela sagledavati iz novog kuta, shvatila sam koliko su brojna svjedočanstva koja govore u prilog Tominoj tvrdnji.

Nebrojeno puta svjedočila sam nastajanju novih mogućnosti - koje su izranjale niotkuda - nakon što se dvoje ljudi pažljivo međusobno saslušalo, nakon što su bili prisutni jedan za drugoga. Tada uopće nije bilo važno tko su, od kuda dolaze, koliko su različiti i što se događa oko njih. Jednostavnim činom pažljivog slušanja, u prisustvu iskrenog poštivanja i zanimanja za misli i osjećaje kolega, stvoreni su temelji za sveobuhvatne promjene.