Na početku, sve što mogu reći je da su takvi timovi izuzetno rijetki. Na njih se teško nailazi, a još ih se teže stvara. Međutim, oni ipak postoje jer se ponekad doista dogodi da se "zvijezde poklope". Okupiti, trenirati i voditi posebnu grupu ljudi - sposobnu za realizaciju gotovo nevjerojatnih performansi - stoga je ipak moguće.

U sportu ih najlakše prepoznajemo zbog lakoće mjerljivosti i transparentnosti njihovih rezultata. Primjerice, dok pišem o tome prisjećam se drugih slavnih primjera poput nogometnog kluba Liverpool, McLarenova tima u Formuli 1, San Francisco 49ers, LA Lakersa, australskog ragbi tima ili West Indies kriket tima iz 1970-ih i 1980-ih godina. Svi oni iskazali su se posebnom učinkovitošću i brojnim uspjesima na sportskom polju. Pa ipak, to ne znači da su dostigli razinu "svjetske klase" o kojoj bih želio nešto reći. Isto kao što mnogi drugi timovi - osvajači brojnih velikih natjecanja i prvenstava - također ne prolaze na tom testu. Naime, svima njima nešto ipak nedostaje - ona teško opisiva, posebna kvaliteta povezanosti, lakoće, koherentnosti i cjelovitosti koja bi ih učinila jedinstvenima.

Članovi tima osjećaju navedene razlike, prisustvo ili odsustvo tih posebnih osjećaja spojenosti i beskrajnog povjerenja. Subjektivno gledano, linija razgraničenja između vrhunskog tima svjetske klase i onog koji to nije bolno je jasna. No, kako se može izvana objektivno procijeniti postojanje tih posebnih kvaliteta?

 
Znakovi posebnosti

Smatram kako se mogu izdvojiti tri jasna "izvanjska" obilježja koja krase timove svjetske klase:

1. Pogreške su svedene na minimum. Tim je toliko uigran i istreniran da su gotovo sve pogreške eliminirane. Djelomično je to rezultat "božanskog nezadovoljstva" jer igrači nikada nisu potpuno zadovoljni svojom izvedbom pa se stalno trude biti sve bolji, a djelomično specifične opuštenosti koja proizlazi iz povjerenja i implicitne vjere u sebe i suigrače.