Uvodnik: qLife No. 34: OSNOVE LIDERSTVA

Marko Lučić Nadya Zhexembayeva, doktorica znanosti, nositeljica titule Coca-Cola Chaired Professor of Sustainable Development, predavačica liderstva i strateškog razvoja na IEDC – Poslovnoj školi Bled. Autorica je dvije knjige: Overfished Ocean Strategy, te u koautorstvu s Chrisom Laszlom Embedded Sustainability: the Next BIG Competitive Advantage. www.overfishedoceanstrategy.com

Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.
 

U svijetu edukacije i obrazovanja, programi uobičajeno započinju s nekim "osnovama" odnosnog područja ljudske ekspertize; s temeljima, bazom, odnosno glavnim ili odlučujućim načelima koja se potom provlače cijelim kurikulumom kao ključna paradigma koja suštinski definira gradivo. Iako je obično riječ o dosadnim i znanim informacijama koje se naizgled same po sebi podrazumijevaju, predlagatelji programa od njih ne odustaju. Tako će FER-ovci na početku obrazovanja slušati "Osnove elektrotehnike", informatičari "Osnove programiranja", a pravnici "Osnove upravnog prava". Riječ je, dakle, o zamornom ali uobičajenom pristupu kojega smo u qLifeu nažalost zanemarili.

Krenuvši prije devet godina od pretpostavke kako se stručnoj javnosti - koja je tada već dva desetljeća kročila vodama tržišnoga gospodarstva - ne trebaju pojašnjavati "osnove" liderstva, od samog starta okrenuli smo se specifičnim temama: "sustavnom razmišljanju", "mentalnim modelima", "timskom radu", "strateškom promišljanju" i drugima. Potom smo se devet godina čudili - i još uvijek se čudimo - nerazumijevanju fenomena liderstva u javnosti i pogrešnim očekivanjima koje iz toga proizlaze. Dugih devet godina svjedočimo nepotrebnim razočaranjima koja su podjednako produkt "nesposobnog liderstva" i naivnih uvjerenja zbog kojih se uporno nastavlja vjerovati u "zubić vile" i karizmatske lidere "super-heroje" koji su tu da nas spase. Priznajemo, pogriješili smo. Nakon devet godina pokušat ćemo ispraviti učinjeno i vratiti se na početak.

Što je, dakle, istinsko liderstvo? O čemu se tu doista radi? Koje pogrešne pretpostavke i uvjerenja su povezane s tim fenomenom? U nastavku se navode osnovne zablude o vodstvu koje presudno utječu na razvoj domaćih organizacija, institucija i društva:

1. Poistovjećivanje liderstva sa "sveznanjem". Riječ je o pogrešnom uvjerenju temeljem kojeg od lidera neopravdano očekujemo "sveznanje" radi konačnih "rješenja". S obzirom na to da pretendenti na visoke položaje znaju što javnost od njih očekuje, prema tome se i ponašaju: prvo sami sebe uvjere kako imaju odgovore na sva bitna pitanja, a potom i drugima govore da je tome tako. Međutim, kako u današnjem umreženom kompleksnom svijetu nitko ne može sve znati, obrazac satkan od nerealnih očekivanja i nastojanja da se ona ispune gotovo uvijek tragično završi. A kada se to dogodi, igra ne prestaje već sve počinje iz početka. Nakon što se pokaže da osoba kojoj su toliko vjerovali nije ono što bi trebala biti, ljudi kreću u potragu za novim "liderima" koji će ih povesti u "svijetlu budućnost" i jednom zauvijek riješiti njihove goruće probleme. "Novi lideri" znaju kako ljudi zapravo vole da im se laže pa onda opet iznova započinju isto kružno kretanje koje s istinskim liderstvom nema baš nikakve veze.

Umjesto da potiče lažne iluzije, istinsko liderstvo suočava ljude s bolnom realnošću kako bi se promijenile vrijednosti, navike, praksa i prioriteti koje sprječavaju razvoj i napredak oslanjajući se pritom na vrijednosti otvorenosti, učenja, propitivanja i kvalitetnog dijaloga.     

2. Mit o individualizmu. Unatoč tome što su brojne studije pokazale kako se istinsko liderstvo ne odnosi na "izvanserijskog alfa pojedinca" na vrhu organizacijske piramide već na specifični koloplet konteksta, okolnosti i osoba na svim razinama koji se odlično nadopunjavaju i surađuju, nastavljamo izgrađivati kult individualizma i vraćati se istoj paradigmi. Ovaj obrazac pokretan je medijima koji znaju i mogu pisati nerealne senzacionalističke priče o "velikim direktorima", a ne mogu i ne znaju stručno analizirati kompleksne višedimenzionalne uvjete u promatranoj organizaciji koji su zapravo doveli do uspjeha tvrtke.

Prema tome, istinsko liderstvo trebali bismo sagledavati kao kolektivni fenomen, a ne individualni, kada mreža međuovisnih i isprepletenih lidera na svim razinama sustava odlično surađuje, mudro odlučuje te upravo radi toga uspješno vodi poslovanje.

3. Poistovjećivanje liderstva s pozicijom, autoritetom i moći. Liderstvo se također ne bi trebalo poistovjećivati s autoritetom i moći, s ovlaštenjem da se odlučuje i koristi pozicija vlasti. Kada se raspravlja o ljudima na visokim položajima, koji utječu na sljedbenike, liderstvo se (pre)često automatski podrazumijeva; o njima neopravdano govorimo kao o "liderima u vladi", "liderima u biznisu" ili "liderima u zajednici". Osim toga, liderom neopravdano nazivamo osobe koje imaju "vjeru u uspjeh organizacije", "znaju artikulirati viziju", "ukazuju na put kojim treba ići" te koje "privlače lojalne sljedbenike".

Istinsko liderstvo nema veze s pozicijama moći jer ga mogu prakticirati osobe bez ikakvog formalnog autoriteta, na rubnim prostorima hijerarhije, doslovce bez ijednog sljedbenika.  Istinsko liderstvo također nema veze s čvrstim uvjerenjima lidera koje on potom nameće grupi niti s okupljanjem masa koje se potom vodi prema nekom zamišljenom cilju. Čak i onda kada izvire iz iskrenih, moralnih i etičkih pobuda, liderstvo se može pokazati posve neodgovornim ukoliko ishodom našteti dugoročnoj dobrobiti grupe.

Na kraju, te najvažnije, treba kazati kako je istinsko liderstvo najsnažnije povezano s mudrošću, odnosno dostignutom razinom svijesti, osobnim razvojem i sveopćom zrelošću pojedinca. Riječ je o ekstremnoj važnoj činjenici - na koju su ukazivali i drevni filozofi - zaboravljenoj u ovim modernim vremenima "stručnosti" i beskarakternog "znanja" koja je odlično opisana u knjizi Guanzi Konfucijeve antičke Kine: "…nakon što se neka osoba uspne do položaja koji nadilazi njegovu mudrost, svi ispod njega će patiti".