Lažno liderstvo: kada grupa dobiva niz pogrešnih zadataka

Želimo li prakticirati istinsko liderstvo, moramo biti svjesni da se veoma lako skreće prema lošem i neodgovornom ponašanju kada se moć i angažman hitro pretvore u lažno liderstvo. Iako nije nužno riječ o prijetvornom ili prevarantskom ponašanju, činjenica je da lažno liderstvo – unatoč stvarnim namjerama koji su uobičajeno dobre i poštene - na koncu rezultira nizom pogrešnih i beskorisnih zadataka.

Pritom pod "pogrešnim zadacima" mislim na razne aktivnosti koje grupa treba obaviti, a koje ne pridonose napretku. To mogu biti pogrešne strategije, pogrešni ciljevi, političke igre i igre moći, suparništvo među odjelima, toleriranje neproduktivnih sastanaka na kojima se raspravlja o nebitnim stvarima umjesto o kritičnim problemima, svaljivanje krivice na nedužne pojedince ili grupe te negiranje eventualnih grešaka umjesto da se iste priznaju kako bi se započeo proces učenja. Angažiranjem djelatnika na pogrešnim zadacima u sustavu se gubi vrijeme i vrijedni resursi što će grupu ili organizaciju prije ili kasnije odvesti u propast.

Primjerice, godine 1692. vodstvo grada Salema u američkoj saveznoj državi Massachusetts pozvalo je građane u kampanju istrebljenje vračanja i vještica jer su smatrali kako će time grad učiniti naprednijim. U kampanji je stradalo mnogo nedužnih ljudi, a cijeli pothvat na koncu se pokazao kao skup, beskoristan i posve pogrešan. Međutim, današnje moderne organizacije također gube vrijeme i vrijedne resurse u borbi s vlastitim praznovjerjima i pogrešnim uvjerenjima, namećući ljudima besmislene zadatke koji nikuda ne vode niti na bilo koji način organizaciju čine humanijom, poštenijom, produktivnijom i profitabilnijom.

Prisjetimo se nakratko Enrona i njegova predsjednika Kennetha Layja, te zlosretnih događaja iz 2001. godine. Riječ je, naime, o čovjeku poprilična znanja i iskustva koji je bio na čelu jedne od najuspješnijih svjetskih tvrtki. Analitičari časopisa Fortune o Enronu su pisali kao o jednom od najpoželjnijih poslodavaca Amerike. Pred kraj 1999. godine Enronova tržišna kapitalizacija kretala se na razini od 65 milijardi dolara, a cijena dionice dosegla je povijesno visoku razinu od 82 dolara. Laya se tada slavilo kao izvanredno sposobnog lidera. No, nakon godine dana cijena Enronove dionice strmoglavila se na samo 0,65 dolara, a tisuće djelatnika izgubilo je životnu ušteđevinu u mirovinskom fondu. Gotovo preko noći priča se okrenula – više se nije govorilo o velikom uspješnom lideru nego o pohlepnom predsjedniku, protuzakonitim radnjama i financijskim smicalicama šekspirijanskih razmjera. Od ponosa i glavne snage Nove ekonomije, Enron je postao simbol neodgovornosti korporativne Amerike.

Kako bismo što bolje dočarali kako je izgledalo biti na čelu Enronova carstva, s ogromnom "Odinovskom" moći u rukama, zamislite se na trenutak u koži Kennetha Laya. Zamislite kako biste, kada bi se ukazala prilika, primijenili istinsko liderstvo i spriječili propast. Scenarij u nastavku teksta utemeljen je na dostupnoj dokumentaciji o stvarnim događajima u Enronu: