Zaokupljenost vlastitom moći i dominacijom

Često obilježje lažnog liderstva ogleda se u dominaciji nad drugima, pretjeranoj kontroli i nametanju vlastite volje. Iako se svi ljudi ne ponašaju tako, navedena obilježja česta su u osoba koje čeznu za moći i uživaju u pozicijama autoriteta. Upravo radi toga dominantne pojedince u grupi često nazivamo "liderima". Međutim, kada dominantni pojedinac negativno utječe na učinkovitost grupe ili organizacije, tada on ili ona prakticira lažno liderstvo. Upravo radi toga nije ispravno svakog dominantnog pojedinca zvati liderom.

Kenneth Lay i Jeffrey Skilling, njegov partner u Enronu, do savršenstva su razvili metodologiju održavanja dominacije, ali ne i istinskog liderstva što predstavlja pravu stramputicu liderstva. Dominacija se, naime, uobičajeno koristi za prikrivanje istine, gušenje kreativnosti i slijepo prihvaćanje naredbi, a sve u ime zadržavanja vlasti. Riječ je o pristupu koji je poznat od kada je svijeta i vijeka. S druge strane, produktivno i svrhovito rješavanje stvarnih problema koje uključuje imaginaciju, kreativnost i druge sposobnosti i vrline zahtijeva istinsko liderstvo.

S obzirom na to da s čimpanzama dijelimo 98 posto našeg DNA, o dominaciji kao potrebi kontrole grupe, održavanja statusa i nametanja vlastite volje dosta možemo naučiti proučavanjem zajednica primata.

Primati žive u hijerarhijski organiziranim grupama kojima su na čelu dominantni mužjaci i ženke. Uloga alfa mužjaka ogleda se u tome da štite skupinu i održavaju postojeći poredak. Alfa pozicija nosi sa sobom stanovite koristi koje potiču zavist ostalih članova grupe. Primjerice, alfa mužjaci imaju pravo prvenstva prilikom pristupa hrani ili partnericama pa su zbog tih pogodnosti kontinuirano na udaru ostalih članova grupe nižeg statusa koji se pokušavaju uspeti na njihovo mjesto. Tako nerijetko svjedočimo raznim provokacijama i izravnim napadima mladih mužjaka koji pokušavaju naći slabu točku dominantnih alfi. Ponekad odmjeravanje snaga započne žestokim napadima i agresijom, a završi teškim ranjavanjem ili čak i smrću. Mlađi, nadobudni mužjaci češće iskazuju agresivnost i konkurentsku borbenost nego stariji mužjaci.

Ponekad se zajednica čimpanzi suoči s pravim "državnim udarom". Znanstvenica Jane Goodall, poznata po znanstvenim studijama u Gombe regiji, nerijetko je svjedočila takvim prevratima kada vođa prevrata obično nije najveća ili najsnažnija životinja, već "najmudrija": na vlast dolazi uspijevajući nametnuti dominaciju drugim mužjacima pomoću raznih trikova, povlasticama ili zastrašivanjem. Mužjak koji je uspio izvršiti "državni udar" stupa na čelo skupine zajedno sa svojim saveznicima oformljujući tako novu alfa koaliciju.

Slično kao primati i ljudi imaju potrebu za dominacijom i stjecanjem statusa putem borbe za više hijerarhijske pozicije ili kroz stvaranje koalicija koje će promovirati frakcijske interese i zastrašivati druge kako bi se priklonili njihovim idejama. Na primjere takvog ponašanja svakodnevno nailazimo u politici i međunarodnim odnosima, ali i na radnome mjestu. Primjerice, često nailazimo na autoritarne šefove ili agresivne menadžere koji se na svaki način žele istaknuti: uzimaju riječ na sastancima kako bi sebe stavili u prvi plan, gaze eventualne konkurente i stalno ističu svoju superiornost. Isto tako, u poslovnom svijetu nisu neobične koalicije koje se formiraju unutar ili između organizacijskih jedinica kroz "bitke" za privlačenje članova na svoju stranu. Pojedinci ponekad huškaju ljude jedne protiv drugih – isto kao u grupi primata - kako bi stekli kontrolu nad vrijednim resursima ili priznanja i status. Takvo ponašanje nema veze s napretkom i razvojem organizacije već isključivo pridonosi frustraciji i skretanju s pravog puta.

Naravno, u nekih je menadžera potreba za dominacijom jače izražena nego u drugih. Želja za iskazivanjem nadmoći u znanosti je poznata kao orijentacija ka socijalnoj dominaciji. Prema istraživanjima koje su provodili Pratto, Sidanius i njihov tim sa Stanford Universityja, takvi ljudi skloni su profesijama i pozicijama u hijerarhijski rigidnim sredinama te preferiraju ideologije i politike koje jačaju hijerarhiju. Drugim riječima, spremni su na konkurentsku borbu kako bi se uspinjali hijerarhijskom ljestvicom, visoko vrednuju status i šanse za napredovanjem te često prihvaćaju kruti način razmišljanja iskazujući manjak fleksibilnosti.