Mao je svoju moć koristio za provođenje posve pogrešnih zadataka, a brojni pristaše režima – kako to u životu uvijek biva - stalo je uz velikog vođu silom zabranivši testiranje njegovih hipoteza. Jednostavno rečeno, zadaci kojima se on bavio nisu bili pravi za rješenje brojnih problema nacije; gospodarska realnost zahtijevala je kreativnost i nove tehnološke sposobnosti kineskih ljudi radi osmišljavanja kvalitetnih proizvoda i usluga kojima bi ravnopravno sudjelovali u globalnom gospodarstvu. Društvena realnost zahtijevala je preusmjeravanje pozornosti na pitanja materijalne dobrobiti naroda kako bi zauzvrat narod podržao vladu koja će im omogućiti bolji život. Korupcija - ideološka i financijska - mogla se rješavati isključivo jačanjem institucija pravne države i snaženjem moralnog kompasa, umjesto svaljivanjem krivnje i progonima nedužnih ljudi.

Iz svega zaključujemo kako ideološki žar i fanatizam uobičajeno ne djeluju povoljno na adaptaciju te, shodno tome, na progres sustava. U želji za stvarnim napretkom Mao i njegovi ljudi trebali su se usredotočiti na prehranjivanje i obrazovanje nacije, odnosno na stvaranje uvjeta za poboljšanje života svih stanovnika. Drugim riječima, svi zajedno trebali su se suočiti s realnošću, identificirati realne probleme i prilike te se potom okrenuti napretku.

 
Zaključak

Na kraju bih želio sumirati kako nam primjeri Enrona, Maoa, Burkea i dominacijom opsjednutih zajednica primata pomažu razumjeti što istinsko liderstvo nije:
- istinsko liderstvo nije dominacija i kontrola,
- istinsko liderstvo nije raspodjela pogrešnih zadataka i zahtjeva te slijepo slijeđenje vođe,
- istinsko liderstvo nije nametanje ičije volje ni pokušaj da se ljude prisili da prihvate njima neprihvatljivo - čak ni onda kada ta volja proizlazi iz jakih uvjerenja i moralnih pobuda.
- istinsko liderstvo ne odnosi se na ostajanje u zoni ugodnosti i slijepo prihvaćanje poznate paradigme, čak i onda kada "brod" evidentno tone.

Međutim, ne bih želio do kraja ocrniti prethodno navedene elemente. Ponekad grupa doista treba vođu s autoritetom i čvrstu kontrolu. Ponekad je važno da lider pridobije ljude da ga slijede, a ponekad će dobro doći malo mašte dok ljudi ne sazriju kako bi mogli spremno sagledati realnost. Naravno, motivirati ljude snagom vlastitih uvjerenja da učine nešto za što nisu spremni, u nekim situacijama pokazuje se kao važna vještina menadžera. Međutim, tvrditi da navedene aktivnosti predstavljaju istinsko liderstvo obezvrjeđuje šire značenje, funkciju i vrijednost tog fenomena. Nakon što jasno definiramo što istinsko liderstvo nije naći ćemo se u boljoj poziciji da naučimo koje će aktivnosti činiti razliku u poticanju održivog napretka u brojnim sferama ljudskih aktivnosti: u tvrtkama, školama, zajednicama te javnoj državnoj administraciji.

Naslov ovog teksta "Odin, Enron i čimpanze" metaforički oslikava opasnosti i prilike istinskog liderstva. Odin je metafora za uvide i mudrost odgovornog korištenja moći kako bi se realiziralo istinsko liderstvo koje pomaže ljudima suočiti se s najtežim izazovima. Enron nas podsjeća da i najveće kompanije svijeta, u nedostatku istinskog liderstva, mogu brzo propasti. Čimpanze utjelovljuju aktivnosti i strategije koje su antiteza istinskom liderstvu – naime, vrlo su bliske lažnom liderstvu koje je pretjerano zaokupljeno dominacijom i moći, koje prisiljava članove grupe na sljedbu i podržava kompetitivnu dinamiku usmjerenu na zaštitu vlastitih interesa, stjecanje višeg hijerarhijskog položaja i zadržavanje vlasti.

Manjak istinskog liderstva otvara prostor za lažno liderstvo koje u sustavima vrlo brzo postaje ključni mehanizam za raspodjelu pažnje, vremena i resursa što organizacije potom odvodi u zamku raspodjele pogrešnih zadataka koji ne vode napretku nego uništenju kroz nepotrebne i beskorisne distrakcije.

Ključna poruka ogleda se u tome da istinsko liderstvo mora poticati i usmjeravati ljude na sagledavanje realnosti – ma kako ona bolna bila – kako bi se potom uhvatili ukoštac s kompleksnim adaptivnim izazovima. A da bi uspjeli u tome, lideri moraju pokrenuti izuzetno važni dijagnostički proces pomoću kojeg otkrivaju stvarne prijetnje i prilike. Osim toga, moraju pažljivo pripremiti strategiju intervencije koja će pažnju sustava preusmjeriti na probleme i prilike.

Još jedan važan element istinskog liderstva mobiliziranje je svih zainteresiranih strana društvenog sustava kako bi se zajednički prolazilo kroz proces adaptacije. Gledano u cijelosti, istinsko liderstvo podrazumijeva teške, zahtjevne te istovremeno neizostavne i nezaobilazne zadatke na putu prema prosperitetu.