Moraju li današnji lideri poput Odina prolaziti ekstremna iskustva kako bi mudro i odgovorno prakticirali istinsko liderstvo? Odgovor je vjerojatno negativan - iako s popriličnom sigurnošću mogu kazati da bi brojni djelatnici zadovoljno gledali svoje šefove kako devet dana vise na drvetu nadajući se da će postati mudriji i humaniji vođe. Pa ipak, moram naglasiti kako preuzeti odgovornost za grupu opterećenu kompleksnim i problematičnim izazovima - bilo da je riječ o korporaciji, školi, ili državi - nije nimalo lako radi čega bi se istinski lider doista mogao osjećati kao visuljak na Stablu svijeta. Odgovornost koja proizlazi iz prakticiranja istinskog liderstva ponekad se pokazuje kao teško breme.

Mudrost, koja se ovdje povezuje s istinskim liderstvom, ne znači da lider ima odgovore na sve probleme. Upravo suprotno. Mudro vodstvo podrazumijeva strastvenu potragu za istinom, stalno osluškivanje, procjenu trenutačnog konteksta, procjenu problema koji bi se mogli pojaviti te kontinuirano propitivanje: "Na koji način mogu oplemeniti vlastiti život i živote drugih ljudi?" Stoga bi i zagovaratelji top-down pristupa u menadžmentu morali shvatiti fini suptilni odnos između mudrosti, moći i istinskog liderstva. Primjerice, kada je čuo da je Dwight D. Eisenhower izabran za predsjednika SAD-a, Harry Truman je izjavio: "Jadni Ike... sjedit će u Ovalnom uredu i naređivati... 'učini ovo ili ono'... A događati se neće ništa. Ubrzo će spoznati da se državna administracija razlikuje od vojske. Za njega će to biti frustrirajuće iskustvo."

U kompleksnim političkim i organizacijskim sustavima disperzirane moći liderima je mudrost potrebna za uspješnu navigaciju kompliciranim i zamagljenim dinamikama grupa te za poticanje i usmjeravanje ljudi na hitne i važne probleme kojima se treba posvetiti, a ne ih izbjegavati. Istinski lider ne oslanja se na pokornost i dominaciju jer je svjestan da se time ne postižu vrijedni i održivi rezultati.

Mudri lider ne sjedi u izoliranom uredu - odvojen od svojih ljudi - pretjerano zaokupljen strategijama i planovima. Mudri lider svjestan je da mudrost proizlazi isključivo iz međuljudskih interakcija i reflektiranja o tome na koji su način povezane različite komponente problematične stvarnosti te kako su one usklađene s vrijednostima i prioritetima grupe. Potom, na temelju tih saznanja, mudri lider odlučuje o tome koje će se vrijednosti očuvati, a koje će se napustiti. U suštini, mudrost se zapravo sastoji od sposobnosti dubokog sagledavanja načina funkcioniranja sustava kojem je lider na čelu.

Kako bi stekao mudrost i odbacio iskrivljenu sliku stvarnosti nastalu zbog zaslijepljenosti s moći, veliki Odin putovao je prerušen u neuglednog pustinjaka. Želio je, naime, spoznati svijet onakvim kakav stvarno jeste. Neugledan i prerušen, mogao je danima razgovarati s ljudima i pitati ih zanimljiva pitanja, pregovarati i cjenkati se s njima kako bi ustanovio čega su se spremni odreći kako bi stekli nešto vrednije. Jeste li znali da je Tolkien osmislio Gandalfov lik upravo po uzoru na Odina?

Socijalni psiholog Robert Sternberg proveo je opsežno istraživanje o mudrosti i liderstvu. Prema njegovu mišljenju mudrost podrazumijeva "aktivno promišljanje i težnja ka zajedničkom dobru" u procesu "…uravnoteženja različitih interesa...s interesima drugih dionika te drugih komponenti konteksta u kojoj osoba živi, kao što su, primjerice, grad, nacija, planeta ili sam Bog." Osim toga, autor tvrdi kako mudro liderstvo "...uključuje kreativnost, jer mudra rješenja problema nisu uvijek očita."

Slažem se da je mudrost, kao okosnica istinskog liderstva, izuzetno potrebna kvaliteta kojom se uravnotežuju raznovrsni interesi i očekivanja pojedinaca i grupa u kompleksnim društvenim sustavima, bilo da je riječ o korporacijama, školama, zajednici ili državi. Isto tako smatram da je kreativnost ključna prilikom rješavanja zahtjevnih i teških problema. Međutim, treba imati na umu kako nitko nije dovoljno mudar da bi uvijek znao što treba činiti niti dovoljno kreativan da bi znao kako to učiniti. Zato mudrost ne smijemo promatrati kao neko fiksno, "zauvijek stečeno stanje" nego kao kontinuirani proces učenja i otkrivanja – bilo da je riječ o lideru ili o ljudima koje vodi.