Kao urednik qLifea, posebno volim „Klasike“ jer mi omogu�uju da se osvrnem na aktualne teme izvan tekstova koje redovito - ve� devet godina - objavljujemo na stranicama našeg �asopisa. A devet godina, slo�it �ete se sa mnom, nije malo. U drevnim kulturama, mnogo mudrijima od ove naše, smatralo se kako sve ro�eno, odnosno sve što �ivi - ljudi, �ivotinje ili razni projekti - uvijek iznova prolazi kroz devetogodišnje cikluse. A kako qLife polako završava prvi ciklus i zapo�inje novi, pravo je vrijeme da se nakratko prisjetimo kakvo je okru�enje bilo tada - kada smo se otisnuli u neizvjesnu misiju širenja, stvaranja i implementacije znanja neophodnih za razvoj pojedinaca, organizacija i društva u 21. stolje�u - a kakvo je sada.
S vizijom stvaranja mre�e lidera koji �e se posvetiti poboljšanju kvalitete �ivota cjelokupne zajednice, naše putovanje zapo�elo je u listopadu 2008. godine promocijom nultog broja u velikoj dvorani HGK u Zagrebu - u vrijeme velikog entuzijazma i materijalnog blagostanja, kada je „bog hodao ovim prostorima“. Promocija je okupila brojne uzvanike - predstavnike organizacija svih triju sektora (javnog, profitnog i civilnog), profesore, asistente i poslovne savjetnike - koji su svjedo�ili ro�enju prve stru�ne publikacije za liderstvo, menad�ment i organizacijski razvoj u regiji koja je trenuta�no proglašena „avangardnom“.
I danas se sje�am dobrih vibracija toga vremena, kada smo svi zajedno vjerovali da je Hrvatska na pravom putu transformacije u društvo znanja, da smo kao zajednica dovoljno zreli prihvatiti i usvojiti kulturu cjelo�ivotnog u�enja, osobnog i organizacijskog razvoja, te da smo kona�no shvatili kako su eti�ke i moralne norme klju�ni �imbenik stvaranja novih vrijednosti u tvrtkama u kojima djelatnici �ive fizi�ki zdravim, emocionalno uravnote�enim, intelektualno stimulativnim i duhovno ispunjenim �ivotom. Vjerovali smo da je novo okru�enje otvorenosti, dijaloga, suradnje, razumijevanja i me�usobnog poštivanja na „dohvat ruke“ te da je sveobuhvatna transformacija mindseta doslovce pitanje trenutka.
Danas, devet godina kasnije, slobodno mogu kazati kako smo pogrešno procijenili dvije komponente promjena: kapacitete i brzinu. Iako smo, naime, mislili da kao nacija imamo kapacitete za promjenu - u smislu primjerenog razvoja kolektivne svijesti - praksa je pokazala da nije tako. U ve�ini slu�ajeva naše lidere još uvijek ne regrutiramo iz kruga mudrih osoba velikog znanja, širokih svjetonazora, ispravnih vrijednosti i modernih pristupa pa nam zbog toga još uvijek ne funkcioniraju društveni filteri utemeljeni na kompetencijama - ni u politici, ni u gospodarstvu, ni u znanosti, ni u kulturi – kojima se osigurava napredovanje najboljih i to na na�in da se to podrazumijeva. Ekonomski analiti�ar �eljko Lovrin�evi� odli�no je opisao aktualnu situaciju rije�ima: „Kod nas se sve doga�a preko poznanstava... tako se odlu�uje o promociji i napredovanju... nema tu puno razlike izme�u javnog i privatnog sektora. U Hrvatskoj se doslovno 'od ro�enja do smrti' sve svodi na intervencije i pomo� poznanstava“. Prema tome, mo�e se konstatirati kako na po�etku 21. stolje�a - isklju�ivo zbog lošeg liderstva - umjesto toliko �eljene meritokracije našim društvom prete�ito vladaju interesni lobiji, nepotizam i klijentelizam.
U kontekstu brzine promjena prije devet godina mislili smo kako su one „iza ugla“ - na godinu ili dvije od nas. No, prošlo je ve� previše vremena, a da liderstvo, menad�ment i organizacijski razvoj u javnosti nisu osviješteni kao klju�ni �imbenici napretka nacionalnog gospodarstva i društva u cjelini. Na kolektivnoj razini još uvijek nismo jasno i glasno definirali kako nas isklju�ivo znanost i umjetnost ovog kompleksnog podru�ja mo�e odvesti u bolju budu�nost.
A da je tome tako potvr�uju i �estoke kritike Emila Tedeschija izre�ene neki dan u medijima na ra�un upravljanja u poslovnoj zajednici, ali i cijelom hrvatskom društvu. Tedeschi je tom prilikom ocijenio kako je „loše što se u Hrvatskoj premalo raspravlja o suštini problema neodgovornosti i netransparentnosti upravljanja na svim razinama, od privatnog korporativnog sektora, preko javnih, dr�avnih poduze�a do politike“ te da je rije� o jednom od najve�ih problema društva!