Čime se lideri zapravo bave?

Liderstvo se definitivno razlikuje od menadžmenta, mada ne iz onih razloga kojih se prvih prisjetimo. Liderstvo nije ni misteriozni ni mistični fenomen, ono nije presudno povezano s karizmom ili nekim drugim egzotičnim crtama osobnosti. Liderstvo također nije rezervirano za nekolicinu „odabranih“, nije „bolje“ od menadžmenta niti mu je ono zamjena – u bilo kojem smislu.

Suprotno tome, o liderstvu i menadžmentu trebalo bi promišljati kao o dvama osebujnim, te istovremeno komplementarnim sustavima aktivnosti od kojih svaki funkcionira na specifičan način implementirajući specifične aktivnosti. U kontinuirano promjenjivom i kompleksnom poslovnom okruženju, oba sustava - i liderstvo i menadžment - neophodna su za uspjeh.

U današnje vrijeme, u većini svjetskih tvrtki nailazimo na suviše menadžmenta i premalo liderstva pa bi stoga organizacije širom svijeta trebale što skorije razviti kapacitete za ispravno razumijevanje i korištenje liderstva. Uspješne kompanije, naime, ne čekaju pasivno da im se lideri odnekud pojave. One aktivno tragaju za ljudima u kojima se kriju traženi potencijali kako bi ih izložili specijalnim izazovima dizajniranim na način da učinkovito razviju spomenute potencijale. Štoviše, uz pravilnu selekciju, brigu, njegu, edukaciju i podršku, brojni ljudi mogu obavljati izazovni posao lidera u poslovnoj organizaciji.

Pa ipak, dok se bave obukom lidera organizacije ne bi trebale smetnuti s uma važnu činjenicu da s jakim liderstvom i slabim menadžmentom neće unaprijediti već da će prije unazaditi poslovanje. Shodno tome, istinski izazov ogleda se u spajanju snažnog liderstva i snažnog menadžmenta na način da jedan uravnotežuje drugi.

Naravno, ne može svatko istovremeno biti dobar lider i dobar menadžer. Neki ljudi jednostavno nemaju kapacitete da postanu snažni lideri i izvrsni menadžeri; prema svojim sposobnostima oni obično pretežu na jednu od strana. Primjerice, pojedinci kriju u sebi velike liderske potencijale, ali zbog brojnih razloga nisu niti mogu postati snažni menadžeri. Mudre tvrtke cijene i poštuju obje grupe te se istinski trude da pod svojim okriljem okupe i jedne i druge ljude.

Međutim, kada je riječ o tome da se osoba pripremi na izazove novih uloga predsjednika uprave ili glavnog izvršnog direktora, čini se kako kompanije redom zaboravljaju na recentnu stručnu literaturu koja jasno naglašava da se istovremeno ne može voditi i menadžirati. Unatoč svemu napisanom i i izgovorenom, organizacije i dalje pokušavaju stvoriti hibridnu vrstu stručnjaka koju bismo mogli nazvati „lider-menadžeri“. Razlog tomu nesumnjivo leži u činjenici da se istinska razlika liderstva i menadžmenta ne prepoznaje baš najbolje.