CIJELI TEKST
Poticanje inovativnosti primarni je izazov lidera u svakoj organizaciji, pogotovo u doba brzih promjena u kojem trenuta�no �ivimo. Lideri i menad�eri razli�itih tvrtki i organizacija neprestano trebaju razvijati sposobnosti sustava da se kontinuirano mijenjaju i prilago�avaju novonastaloj stvarnosti paze�i pritom da se o�uva identitet i usvojene vrijednosti. Moraju, dakle, prepoznati uro�enu sposobnost ljudi za prilago�avanjem i stvaranjem - inoviranjem.
Uvijek iznova ugodno me iznenadi spoznaja da se ljudski duh - ma koliko netko pokušavao - ne mo�e uništiti. Posebno me raduje kada ve� otpisani pojedinci u novim uvjetima nove sredine - koja im iska�e otvorenu dobrodošlicu - prona�u u sebi nove izvore energije i postanu veliki inovatori. Moja pitanja stoga glase:
- kako prihvatiti �injenicu da je svaki �ovjek potencijalni inovator?
- na koji na�in potaknuti uro�enu ljudsku potrebu inoviranja?
Ljudska sposobnost inoviranja i kreiranja univerzalna je. �ivi svijet ispunjen je nevidljivom inteligentnom energijom kontinuiranog stvaranja i beskrajnih varijacija. Znanstvenici neprestano otkrivaju nove biološke vrste - do sada ih je otkriveno više od 50 milijuna; svaka od njih u stvarnosti nije ništa drugo doli još jedna uspjela biološka inovacija. Pa ipak, unato� tome, za najrazvijeniju biološku vrstu - ljudska bi�a - tvrdimo kako su "otporna na promjene."
Je li to doista tako? Jesmo li mi jedina vrsta - od njih ukupno 50 milijuna - koja se opire promjeni ugro�avaju�i time vlastiti opstanak? Ili su mo�da ostale vrste polazile kvalitetnije "te�ajeve opstanka", primjerice, "Inovativnošï¿½u do konkurentske prednosti?"
Prije mnogo godina Joel Baker popularizirao je ideju paradigmi (svjetonazora) odnosno dubokih uvjerenja i pretpostavki na osnovu kojih do�ivljavamo i objašnjavamo svijet oko sebe i fenomene u tom svijetu. Tvrdio je da je dovoljno promijeniti gledanje na svijet i stvarnost kako bi se ostvarila postignu�a koja su se pod starim svjetonazorom �inila nemogu�im. Potpuno se sla�em s njime. I sama sam, naime, otkrila tu o�aravaju�u istinu. Otkad ljude i organizacije do�ivljavam kao �ive sustave ispunjene dinami�kom inovativnošï¿½u, uspjela sam svladati mnoge naizgled nerješive probleme.
Najbolji primjer u korist prethodne tvrdnje pronalazim u procesu organizacijske transformacije koja postaje relativno jednostavna ako po�emo od pretpostavke da su ljudi - poput ostalih �ivih bi�a - kreativni i uspješni u promjenama. Problemi promjene nestaju sami od sebe kada ljude i organizacije po�nemo promatrati kao �ive sustave, a ne kao strojeve koje treba "reprogramirati". Prihva�anjem nove znanstvene paradigme stvaranje organizacija koje se uspješno prilago�avaju novonastaloj stvarnosti, svjesnih okoline u kojoj djeluju - organizacija koje se oslanjaju na inovativni potencijal ljudskih bi�a – iznenada postaje ostvarivo.
U svijetu se danas doga�a velika promjena: postupno napuštanje mehanicisti�kog svjetonazora koji dominira zapadnja�kom kulturom i znanošï¿½u posljednjih 300 godina - svjetonazora koji ljude izjedna�ava sa strojevima. Aktualni pristupi i metode liderstva, menad�menta i organizacijskog razvoja zbog toga se uglavnom temelje na mehanicisti�kim slikama koje - aplicirane na ljude, njihovo ponašanje i djelovanje - stvaraju ogromne probleme i neobi�nu, negativnu i nepoznatu sliku ljudske prirode. Zbog toga sami sebe vidimo kao pasivna, bezosje�ajna i fragmentirana bi�a koja nisu intrinzi�no motivirana niti zainteresirana za bitna �ivotna pitanja ili kvalitetan rad.