Spoznati svrhu

Istraživanje možemo započeti pitanjem: što je to svrha ili misija? Riječ je, naime, o fenomenu koji se u javnosti često spominje, a slabo razumije. Iskustvo mi govori kako postoje brojne nejasnoće u promišljanjima o misiji, viziji i vrijednostima.

Većina današnjih organizacija razvila je svoje "izjave o misiji i viziji" te na papir stavila listu vrijednosti do kojih im je navodno stalo. Unatoč tome, primjeri pozitivnih istinskih preobražaja potaknutih time doista su rijetki. Još i gore, uzvišeni ideali na papiru - koji se ne podudaraju sa stvarnim životom - umjesto preobražaja mnogo češće pobuđuju cinizam zaposlenika.

Jezik je prva zapreka za ispravno razumijevanje misije. Mnogi lideri poistovjećuju izraze misija i vizija misleći da te riječi - i razlike među njima - nisu od velike važnosti. No, riječi su važne. Veoma važne. Svaki jezik po svojoj je prirodi nesređen te ga upravo zbog toga moramo obazrivo koristiti. Posebice je tome tako u kontekstu liderstva jer je liderima jezik (govor) osnovno pomagalo. Oni, naime, ne koriste alate, pile, čekiće i drugu opremu, pa čak ni računala kako bi obavili svoj posao. Suština vođenja - koja okupira 98% vremena – ogleda su u komunikaciji. Uspješno vođenje stoga zahtijeva da se uredi domena koja okupira 98% vremena lidera - domena riječi i govora.

U rječniku koji za razliku od računala jest suštinsko pomagalo lidera - nalaze se brojna objašnjenja pojma misija. Najprikladnija definicija misije je sljedeća: "Misija je osnovna svrha organizacije odnosno pravi razlog njezina postojanja." Vizija je, nasuprot tomu, "slika idealne budućnosti koju želimo stvoriti," dok vrijednosti izražavaju na koji način namjeravamo živjeti dok slijedimo svoju misiju.

Navedene definicije isprva zvuče paradoksalno: ako je, naime, misija organizacije istinski motivirajuća, ona se nikada neće posve ostvariti. Misija nam pruža neku vrstu orijentira, ali ne i točan popis postignuća koje želimo ostvariti. Određuje usmjerenje, ali ne i odredište. Članovima organizacije objašnjava razlog postojanja, zašto čine to što čine, zašto surađuju te kako namjeravaju pridonijeti svijetu. Ako nema misije tada nema osnove prema kojoj se određuje zašto su neki rezultati važniji od drugih.

Nadalje, velika je razlika između pisanja Izjave o misiji i istinske zasnovanosti na misiji. Istinska zasnovanost na misiji znači da se ključne odluke uvijek oslanjaju na misiju – na temeljni razlog našega postojanja. To znači da se ljudi mogu i trebaju suprotstaviti onim odlukama uprave koje prema njihovu mišljenju nisu usklađene s misijom. To opet znači da je promišljanje i neprekidno pojašnjavanje misije zadatak svakog člana organizacije, zato što, kao što De Geus ukazuje, ona izražava težnje i temeljni identitet određene ljudske zajednice. Nasuprot tome, izjave o misiji obično su tek puke lijepe ideje koje nešto znače tek određenom broju ljudi te malo govore o zajednici kao cjelini. Primjerice, zamislimo situaciju u kojoj zaposlenici dovode u pitanje odluku uprave radi toga što smatraju da nije usklađena s misijom tvrtke. Je li opisana situacija uopće realna? Navedeno nas navodi da zaključimo kako su današnje organizacije u službi ljudi na vlasti, a ne u službi korporativne misije kako bi doista trebalo biti.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...