Razlike liderstva i menadžmenta
 
Menadžment se primarno odnosi na borbu s kompleksnošću. Praksa i procedure menadžmenta u najvećoj su mjeri nastale kao odgovor na vjerojatno najznačajniju ljudsku inovaciju 20. stoljeća: velike složene organizacije. U nedostatku kvalitetnog menadžmenta, organizacije postaju kaotične i to u mjeri koja im lako može ugroziti egzistenciju. Kako bi u poslovanje uvele red i konzistentnost - pogotovo u ključne dimenzije kvalitete i rentabilnosti proizvoda - neophodan im je sposoban menadžment.

S druge strane liderstvo se bavi promjenama. S obzirom na to da je poslovni svijet posljednjih godina postao izuzetno konkurentan i promjenjiv, liderstvo – koje se bavi promjenama - postalo je presudno važno. Brze tehnološke promjene, povećana internacionalna konkurentnost, deregulacija tržišta, prekapacitiranost kapitalno intenzivnih industrija, nestabilnosti naftnih kartela, kupoprodaja visokorizičnim obveznicama kao i demografske promjene radne snage samo su neki od čimbenika u korijenima spomenutih promjena. Krajnji rezultat navedenog ogleda se u notornoj činjenici modernog poslovanja: ako činimo isto što smo jučer činili, te ako sve to činimo pet posto učinkovitije - dugoročni uspjeh neće nam biti garantiran. Moderno poslovno okruženje zahtijeva da se organizacije upuste u značajnije promjene kako bi dugoročno održale konkurentnost i opstale u novim uvjetima poslovanja. A „više promjena“ uvijek zahtijeva „više liderstva“ - jednostavno je to tako.  

Primjerice, u kontekstu promjena i liderstva mogli bismo se pozvati na analogiju s vojskom koja izgleda otprilike ovako: u mirnodopskim uvjetima, za uspješno funkcioniranje vojske potrebno je malo liderstva na samom vrhu sustava te učinkovita administracija i menadžment na svim ostalim razinama. U ratnim uvjetima situacija se stubokom mijenja jer vojsci tada na svim razinama sustava najviše treba kompetentno liderstvo. Još uvijek, naime, nitko nije otkrio kako učinkovito „menadžirati“ vojnicima u ratu; u ekstremnim uvjetima jednostavno ih treba voditi.

Navedene različite funkcije - suočavanje s kompleksnošću i nošenje s promjenama - određuju potom specifične aktivnosti kojima se lideri i menadžeri bave jer oba sustava podrazumijevaju da se točno definira što se treba napraviti, s kojim ljudima će se to napraviti te na koncu kontrolu kako bi se sve to doista i napravilo u praksi. Lideri i menadžeri podjednako se bave navedenim zadacima, ali na drugačiji način.

Organizacije upravljaju kompleksnošću prvenstveno uz pomoć planiranja i budžetiranja - postavljajući ciljeve za budućnost (kratkoročne, srednjoročne i dugoročne), definirajući korake za njihovu realizaciju te na kraju alocirajući resurse radi ostvarivanja zacrtanog plana. S druge strane, vođenje organizacije kroz konstruktivne promjene započinje usmjerenjem - osmišljavanjem vizije poželjne budućnosti (obično je riječ o dalekoj budućnosti) – koje prate strategije za uvođenje promjena neophodnih za dostizanje željene vizije.

Kapacitete za realizaciju zacrtanog plana menadžment razvija organiziranjem i kadroviranjem - osmišljavanjem primjerene organizacijske strukture i radnih mjesta neophodnih za realizaciju plana, odabirom kompetentnih djelatnika, komuniciranjem s djelatnicima kako bi razumjeli sve postavke plana, delegiranjem odgovornosti za realizaciju plana te konstruiranjem sustava za pomno praćenje implementacije. U kontekstu liderstva, ekvivalentna aktivnost je usklađivanje: podrazumijeva „prenošenje novog usmjerenja osobama koje su sposobne stvarati koalicije, razumiju viziju lidera i posvećene su ostvarenju te vizije“.

Na kraju treba kazati kako realizaciju plana menadžment ostvaruje pomoću kontrole i rješavanja problema – formalnim i neformalnim praćenjem ostvarenih i planiranih rezultata; uz pomoć izvještaja, sastanaka i ostalih alata; identifikacijom devijacija na temelju kojih se iznova provodi planiranje i organiziranje s namjerom da se eventualni problemi što prije uklone. U kontekstu liderstva situacija je značajno drugačija jer dostizanje vizije prije svega zahtijeva motiviranje i inspiriranje - u smislu da se ljude kontinuirano održava u kretanju na pravom putu, unatoč preprekama, apelirajući na osnovne, ali često zaboravljene ljudske potrebe, vrijednosti i emocije.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...