Inovativnost - oslanjanje na kreativnost svih djelatnik

CIJELI TEKST


Poticanje inovativnosti primarni je izazov lidera u svakoj organizaciji, pogotovo u doba brzih promjena u kojem trenutačno živimo. Lideri i menadžeri različitih tvrtki i organizacija neprestano trebaju razvijati sposobnosti sustava da se kontinuirano mijenjaju i prilagođavaju novonastaloj stvarnosti pazeći pritom da se očuva identitet i usvojene vrijednosti. Moraju, dakle, prepoznati urođenu sposobnost ljudi za prilagođavanjem i stvaranjem - inoviranjem.

Uvijek iznova ugodno me iznenadi spoznaja da se ljudski duh - ma koliko netko pokušavao - ne može uništiti. Posebno me raduje kada već otpisani pojedinci u novim uvjetima nove sredine - koja im iskaže otvorenu dobrodošlicu - pronađu u sebi nove izvore energije i postanu veliki inovatori. Moja pitanja stoga glase:
- kako prihvatiti činjenicu da je svaki čovjek potencijalni inovator?
- na koji način potaknuti urođenu ljudsku potrebu inoviranja?

Ljudska sposobnost inoviranja i kreiranja univerzalna je. Živi svijet ispunjen je nevidljivom inteligentnom energijom kontinuiranog stvaranja i beskrajnih varijacija. Znanstvenici neprestano otkrivaju nove biološke vrste - do sada ih je otkriveno više od 50 milijuna; svaka od njih u stvarnosti nije ništa drugo doli još jedna uspjela biološka inovacija. Pa ipak, unatoč tome, za najrazvijeniju biološku vrstu - ljudska bića - tvrdimo kako su "otporna na promjene."

Je li to doista tako? Jesmo li mi jedina vrsta - od njih ukupno 50 milijuna - koja se opire promjeni ugrožavajući time vlastiti opstanak? Ili su možda ostale vrste polazile kvalitetnije "tečajeve opstanka", primjerice, "Inovativnošću do konkurentske prednosti?"

Prije mnogo godina Joel Baker popularizirao je ideju paradigmi (svjetonazora) odnosno dubokih uvjerenja i pretpostavki na osnovu kojih doživljavamo i objašnjavamo svijet oko sebe i fenomene u tom svijetu. Tvrdio je da je dovoljno promijeniti gledanje na svijet i stvarnost kako bi se ostvarila postignuća koja su se pod starim svjetonazorom činila nemogućim. Potpuno se slažem s njime. I sama sam, naime, otkrila tu očaravajuću istinu. Otkad ljude i organizacije doživljavam kao žive sustave ispunjene dinamičkom inovativnošću, uspjela sam svladati mnoge naizgled nerješive probleme.

Najbolji primjer u korist prethodne tvrdnje pronalazim u procesu organizacijske transformacije koja postaje relativno jednostavna ako pođemo od pretpostavke da su ljudi - poput ostalih živih bića - kreativni i uspješni u promjenama. Problemi promjene nestaju sami od sebe kada ljude i organizacije počnemo promatrati kao žive sustave, a ne kao strojeve koje treba "reprogramirati". Prihvaćanjem nove znanstvene paradigme stvaranje organizacija koje se uspješno prilagođavaju novonastaloj stvarnosti, svjesnih okoline u kojoj djeluju - organizacija koje se oslanjaju na inovativni potencijal ljudskih bića – iznenada postaje ostvarivo.

U svijetu se danas događa velika promjena: postupno napuštanje mehanicističkog svjetonazora koji dominira zapadnjačkom kulturom i znanošću posljednjih 300 godina - svjetonazora koji ljude izjednačava sa strojevima. Aktualni pristupi i metode liderstva, menadžmenta i organizacijskog razvoja zbog toga se uglavnom temelje na mehanicističkim slikama koje - aplicirane na ljude, njihovo ponašanje i djelovanje - stvaraju ogromne probleme i neobičnu, negativnu i nepoznatu sliku ljudske prirode. Zbog toga sami sebe vidimo kao pasivna, bezosjećajna i fragmentirana bića koja nisu intrinzično motivirana niti zainteresirana za bitna životna pitanja ili kvalitetan rad.