Međutim, složeni i dinamični svijet 21. stoljeća ne uklapa se u opisani negativističko - mehanicistički način razmišljanja. Svakodnevni događaji koji nas uvijek iznova iznenade i šokiraju - događaji za koje nemamo prave odgovore - ne mogu se objasniti prevladavajućom paradigmom. Kompleksnost modernih sustava ne može se razumjeti primjenom zastarjelih metoda raščlanjivanja na komponente, okrivljavanja jedne osobe ili grupe ili drugačijim razmještajem sektora u organizacijskim dijagramima. U kompleksnim sustavima:
- izuzetno je teško pronaći pravi uzrok koji vodi do određenog ponašanja;
- jednostavna rješenja (engl. quick fix) nisu učinkovita;
- krivce je teško ili nemoguće jasno detektirati;

Složeno klupko međusobno isprepletenih odnosa podržava stalne krize. Želimo li razumjeti novi svijet stalnih promjena i blisko povezanih sustava, moramo promijeniti prevladavajući NAČIN RAZMIŠLJANJA, prevladavajući svjetonazor odnosno prevladavajuću paradigmu. Srećom, život i živući sustavi nude nam iznimne uvide o mudrom sudjelovanju u svijetu kontinuiranih promjena i beskrajne kreativnosti. Moramo shvatiti da su ljudska bića sposobna funkcionirati u kompleksnim uvjetima izražene međupovezanosti te da su ljudska kreativnost i posvećenost najvažnije vrijednosti na koje se češće trebamo oslanjati.

Dugi niz godina istražujem moderne kompleksne organizacije kroz paradigmu živućih sustava koja me je dovela do sljedeće spoznaje: ljudi koji rade u organizacijama imaju jednake potrebe i zahtijevaju jednake uvjete kao i ostali živi sustavi. S time je sve rečeno. Također, želim naglasiti da su spoznaje o životnim procesima jednako primjenjive na pojedinca i na sustav. Životne mijene funkcioniraju uvijek na isti način, bez obzira na veličinu sustava - mali i veliki živući sustavi podložni su istim zakonima.

Novi svjetonazor omogućava nam novi, organski pogled u organizacijsku stvarnost; omogućava nam da napustimo ideju hladnog, determiniranog stroja. Prihvaćanjem novog svjetonazora dolazimo do novih, moćnih načela za liderstvo koje su vremenom značajno utjecale na moj rad. Objedinjena u jednu koherentnu cjelina, spomenuta načela pomažu liderima realizirati njihov najvažniji zadatak - stvoriti uvjete za procvat ljudske genijalnosti.


Smisao potiče kreativnost

Istinske promjene i kreativni procesi uvijek započinju s osvještavanjem problema ili prilike u kojoj neka osoba pronalazi smisao; iskrena zainteresiranost, naime, automatski pokreće ljudsku kreativnost. Želimo li podići inovativne pojedince, moramo otkriti što im je važno, moramo ih uključiti u sve ono što je njima bitno. A to ćemo ostvariti pomnim slušanjem tih ljudi i pozornim praćenjem njima važnih aktivnosti kako bismo shvatili do čega im je doista stalo.

Korištenje navedenog načela u praksi me dovelo do novih spoznaja. Shvatila sam, naime, da ne mogu doznati što je ljudima bitno i što za njih ima smisla ako se oslanjam samo na ono što mi lideri kažu. Želim li uistinu upoznati grupu ili pojedinca, razumjeti njihove želje i potrebe, tada moram s njima blisko surađivati. Jer, zajedničkim radom i produbljivanjem odnosa sporna pitanja sama od sebe vremenom izlaze na vidjelo; suština se na koncu uvijek prikaže kristalno jasna. Primjerice, kroz druženja i različite susrete pokušavam odgovoriti na pitanja:
- koje teme potiču najveće količine pozitivne ili negativne energije?
- na koja se pitanja djelatnici neprestano vraćaju?
- koje priče neprestano prepričavaju?
- što je zajedničko u različitim perspektivama?