Swaraj 

U Južnoafričkoj Republici Gandhi je proveo 21 godinu. Ključni moment toga perioda dogodio se kada je jednom prilikom putovao vlakom te kada je od njega zatraženo da napusti prvi razred kako bi ustupio mjesto jednom Europljaninu. Unatoč tome što je imao valjanu putnu kartu te unatoč tome što se žestoko protivio, na koncu je ipak na silu izbačen iz vlaka. Nažalost, to nije bilo jedino poniženje zbog etničke pripadnosti koje je Gandhi doživio u prvih nekoliko mjeseci boravka u JAR-u. 
 
Za boravka u Južnoafričkoj Republici stvorene su njegove središnje koncepcije: 
1. Swaraj - neovisnost za Indiju i osobna duhovna obnova svih Indijaca, 
2. Satyagraha - istina, ljubav i nenasilje. Važno je istaknuti da je koncepcija Satyagraha mnogo šira od pukog „građanskog neposluha“. Gandhi je, naime, smatrao da pasivni otpor vrlo lako prelazi u aktivni otpor, odnosno nasilje. S obzirom na to da je za njegovu koncepciju ključno bilo "poštivati drugu stranu", iz vlastita djelovanja isključio je svaki oblik nasilja. 

Uz navedene koncepcije Gandhi je razvio tzv. Constructive Programme - platformu za društvene reforme - koja se sastojala od tri dijela: 
1. ujedinjenje hindusa i muslimana, 
2. ukidanje "nedodirljivih" tj. "parija" (engl. untouchability, diskriminacija ljudi izbačenih iz kastinskog sustava - op. ur.), 
3. Swadeshi - proizvodnja i upotreba autohtonih proizvoda. 

Gandhijev konačni cilj ogledao se u potpunoj transformaciji Indije i Indijaca. Kolege političari s njime su uglavnom dijelili neke od ideja, no malo je bilo onih koji su se u cijelosti slagali s njime. Na ovo pitanje vratit ćemo se kasnije u tekstu kako bismo podrobnije analizirali Gandhijev stil liderstva. 

Za vrijeme boravka u Južnoafričkoj Republici mnogo je učio od prijatelja židova i kršćana. Oduševljavale su ga knjige Lava Tolstoja, a posebice djelo Kraljevstvo Božje je u Tebi koje govori o tome da se svaka vlast temelji na ratovanju te da se pojedinac može tome suprotstaviti isključivo pasivnim otporom. Gandhi se uključio i u humanitarne aktivnosti. Za vrijeme Burskog rata vodio je jedinicu Crvenog križa te je za to 1899. g. primio orden britanskih vlasti. 

Kada je 1894. g. trebao napustiti Durban kako bi se vratio u Indiju, napadnut je zbog medijskih istupa o predloženom Zakonu o povlasticama birača. Pročitavši, naime, Gandhijeve stavove i razmišljanja o toj temi, prijatelji i poslovni partneri zamolili su ga da ostane i nastavi djelovati u Africi. Stoga je Gandhi 1894. g. izradio nacrt Peticije Vladi u kojem se izjasnio protiv zakona kojim se oduzima biračko pravo Indijcima. Te godine osnovao je Indian Congress kako bi ojačao i podržao rješavanje "Indijskog problema" u JAR-u. Peticija Vladi uspjela je umanjiti oštrinu spomenutog zakona pa je britansko zakonodavstvo ipak odbacilo Zakon o povlasticama birača i zabranilo rasnu diskriminaciju. 

Međutim, istinska sloboda Indijaca postojala je samo u administrativnom smislu jer su površno napisani zakoni omogućavali jednostavnu zloporabu. Iako sve ostale kampanje koje je Gandhi potom pokrenuo protiv nepravednih zakona i diskriminacije nisu bile ni približno toliko uspješne, njegove aktivnosti - borba za siromašne i diskriminirane - ubrzo su mu priskrbili veliki ugled u JAR-u i Engleskoj.