Osnaživanje (Empower)

Za Gandhijev život može se kazati da je predstavljao specifičnu kombinaciju discipline i slobode, za njega samoga i za njegove sljedbenike. Gandhijevi najveći uspjesi proizašli su iz osnaživanja ljudi metodom "Satyagrahe" i buđenjem želje za "Satyagrahom". Kada bi se takvi pojedinci suočili s napadom ili zatvorom, iako strašno usamljeni svejedno bi ostajali snažno povezani s ostalim demonstrantima iz grupe. Iako su slobodno mogli slijediti vlastite ciljeve, sklopili bi "prešutni sporazum" s Gandhijem i ostalim kolegama. Stoga je Gandhi imao veliku potrebu da im služi, isto kao što su oni služili njemu. 

Nažalost, njegovo pomalo naivno vjerovanje da su „svi ljudi dobri“ do određene mjere učinilo ga je slijepim za mane ljudskoga roda. Jer, oslonimo li se na osobe koje jednostavno nisu sposobne nositi se s vlastitim demonima (niska razina razvoja svijesti, op. ur.) tada sigurno možemo očekivati negativne posljedice. Spomenuta situacija ponajviše je došla do izražaja u nasilju prouzročenom podjelom Britanske Indije na Indiju i Pakistan. Nadalje, Gandhijevo vjerovanje da će "Satyagraha" pomoći židovima u borbi s Hitlerom u najmanju je ruku bilo suviše idealističko, neprimjereno te u potpunosti neusklađeno s pravom prirodom problema. 

Vitalnost i entuzijazam (Energize)

Gandhi je osobito umješno birao probleme koji su snažno utjecali na javnost i dopirali do ključnih dionika. Primjerice, mnogi članovi Kongresa skeptično su pratili njegovo inzistiranje na potpunom ukidanju poreza na sol koji je tada cijeli niz godina stvarao ogromno nezadovoljstvo u narodu. Kongresmeni su problem soli smatrali minornim u cjelokupnom programu borbe za neovisnost. Pa ipak, na koncu se pokazalo kako je upravo Marš soli pokrenuo naciju angažiravši globalne medije u njihovu korist. 

Osim toga što je uspijevao pokrenuti široke mase, Gandhi je i pojedince dirao u srce. Klasičan primjer navedenog jest govor suca koji se „...nada, unatoč tome što ga je osudio na tamnicu, da će ga vlasti ubrzo pustiti na slobodu“. 

Gandhijeva poniznost i očita briga koju je osjećao za protivnike - u jednakoj mjeri kao i za sljedbenike - uzrokovala je emotivne reakcije brojnih ljudi koje je za života susretao. Očiti primjer navedenog dogodio se za njegova posjeta tvorničkim radnicima u Lancashireu koji su ga, prema zdravoj logici, trebali osuđivati jer se zalagao za bojkotiranje proizvoda od kojih su oni živjeli. No, dogodilo se nešto posve suprotno: iskrenim govorom, iz dubine duše, Gandhi je objasnio radnicima zašto čini to što čini te zašto misli da oni zbog toga neće patiti. Time ih je dirnuo u srce transformiravši u trenutku ljute protivnike u gorljive sljedbenike. 

Gandhi je pažljivo odabrao i osobne simbole, od bijele odore dhoti koja označava čistoću i poniznost do kožnih sandala načinjenih od kože krave uginule prirodnom smrću. Jedini ukras na zidovima njegove sobe u ashramu bilo je raspelo pa se može kazati da je osobnu filozofiju znalački vizualno izrazio. Navedeni simboli dosljedno su podržavali proces motivacije kojim se svjesno koristio. 
Sa stajališta govorništva, njegovo obraćanje sljedbenicima za vrijeme Marša soli, kada je osudio pretjerano iskorištavanje resursa seljana za sebične interese sudionika marša, klasičan je primjer njegovih govora koji su se temeljili na vrijednostima te su na magičan način usmjeravali sljedbenike na pravi put.