Južnoafrička Republika 

Drugi ključni događaj zbio se 1906. godine kada se Gandhi bavio pribavljanjem medicinske pomoći za Zululand. Vlada je tada na sve načine nastojala ugušiti pobunu Zulua koja je započela ubojstvom poreznika. Gandhija su snažno potresle patnje toga plemena te pomanjkanje brige za ranjenike u sukobu. Kako je kasnije sam pisao u Autobiografiji, njegovanje bolesnih i ozlijeđenih pričinjavalo mu je "najveće zadovoljstvo". U to vrijeme Gandhi se zavjetovao na: 
1. Brahmacharyju – stari hinduistički zavjet celibata, 
2. Satyagrahu – zavjet istine, ljubavi i nenasilja koji je sam osmislio, 
3. Ahimsu – nenasilje prema svim bićima koje uključuje vegetarijanstvo. 

Kasnije u životu Gandhi je znao spavati potpuno gol u krevetu s nekom od svojih suradnica. Upravo te eksperimente u domeni seksualne samokontrole javnost je smatrala najkontroverznijim dijelovima njegova životopisa - iako je on često isticao kako se njihova osnovna svrha odnosila na ispitivanje ograničenja seksualnosti te pokazivanje kako je ipak moguće zadržati "apsolutnu dječju nevinost". 

Godine 1904. započeo je izdavati tjednik Indian Opinion. Iste godine počeo je živjeti u komuni na farmi Phoenix u Natalu, a 1910. godine osnovao je farmu Tolstoj u blizini Johannesburga. Farma se prostirala na površini od 1000 hektara, a Gandhi ju je dobio na dar od prijatelja židova što dovoljno govori o njegovoj neobično širokoj i ponekad eklektičkoj sljedbi - čak i u tim ranim godinama života. 

Satyagraha 

Godine 1906. transvaalska vlada poželila je popisati sve Indijce i uzeti im otiske prstiju, tretirajući ih pritom kao kriminalce. Zakon je također propisao da se mogu registrirati isključivo Indijci s prebivalištem kako bi im se ograničila sloboda kretanja te kako bi se imigraciju stavilo pod strogu kontrolu. U to vrijeme u Transvaalu je živjelo oko 13.000 Indijaca, a u cijeloj Južnoafričkoj Republici oko 100.000 što znači da se zakon odnosio na veliku zajednicu ljudi. Gandhi je stoga otputovao u Englesku kako bi priskrbio podršku za vlastita stajališta. No, unatoč podršci koju je tamo dobio, zakon je 1907. g. ipak izglasan pod nazivom Zakon o registraciji Azijata (Asiatic Registration Bill). Gandhi i njegovi sljedbenici navedeni dokument nazvali su "Crnim zakonom" (The Black Act). 

Potaknut opisanim događajima Gandhi je vlastite ideje potom pretočio u Satyagraha koncepciju utemeljivši Udrugu za pasivan otpor. "Satyagraha" je na cjelovit način obuhvatila političke i vjerske ciljeve koje je Gandhi dugo vremena nosio u sebi, s vrlo jasnom usmjerenošću i aktivnostima. U trenutku stupanja zakona na snagu, on i njegovi sljedbenici odbili su registrirati se. Kako je Gandhi sudjelovao u paležu dokumentacije završio je prvo na sudu, a potom i u zatvoru odsluživši dvotjednu kaznu. Sve to događalo se u Pretoriji 1908. godine.