S obzirom na to da su brojni Indijci završili u zatvoru, Gandhi se nagodio s generalom Janom Christianom Smutsom, južnoafričkim liderom, da se prosvjednici puste na slobodu ako se svi Indijci dobrovoljno registriraju. Dogovor sa Smutsom doveo ga je pod udar ekstremista pa je jednom (ne)prilikom zbog toga umalo izgubio život. Iako je Smuts kasnije promijenio mišljenje, izigrao dogovor i povukao odluku, Gandhi je nastavio vjerovati u vlastiti pristup nenasilja. 

Drugi je put utamničen 1909. godine, a treća zatvorska kazna dogodila mu se 1910. godine. Po povratku iz Engleske 1909. godine, gdje je ponovno tražio potporu za rješavanje "Indijskog pitanja", Gandhi je napisao ključno djelo Hind Swaraj - manifest u kojem je iznio vlastitu filozofiju i akcijski plan transformacije. Djelo je objavljeno u prosincu 1909. godine u državi Gujarat.
Godine 1910. osnovan je Savez Južne Afrike koji je povezao sve provincije u jednu cjelinu čime je vladi osigurana još veća autonomija odlučivanja. 
 
Godine 1913. sudac Searle odlučio je da se zakoniti brakovi mogu sklapati isključivo prema kršćanskim običajima i tradiciji čime su hinduistički, muslimanski i drugi brakovi stavljeni izvan snage. Gandhi je metodom pasivnog otpora nastavio utjecati na generala Smutsa te je 1914. godine uspio postići dogovor o donošenju Zakona o zaštiti Indijaca, prema kojem se prijašnja odluka suca Searlea stavila izvan snage, a svi hinduistički brakovi proglašeni su pravno valjanima. Ukinuta je i tzv. „glavarina“ koja je dugo vremena stvarala poprilično nezadovoljstvo među Indijcima u JAR-u. Pa ipak, Gandhi nije uspio dogovoriti ukidanje imigracijskih ograničenja. 

Gladovanje 

Gandhi se u Južnoafričkoj Republici prvi put koristio metodom gladovanja u svrhu realizacije Satyagrahe. Nakon što se počeo koristiti njome, ubrzo je shvatio da se gladovanje može veoma lako pogrešno protumačiti (primjerice, jednom prilikom optužen je za sebičnost jer je gladovao!) pa je stoga osmislio jasna i nedvosmislena pravila: suština njegove metode gladovanja sastojala se u izražavanju tzv. "patničke ljubavi" - u najdubljem smislu tih riječi kako bi se one tumačile u kršćanstvu. U knjizi iz serije Velikani prošlosti autor Bhikh Parekh je Gandhijeve razloge za gladovanje objasnio kao: 
1. način izražavanja duboke tuge zbog razočaranja u ljude koje je jako volio, 
2. način da, kao njihov lider, okaje njihova loša djela, 
3. posljednji pokušaj da pokrene duboke duhovne osjećaje u drugima te da ih prizove moralnom ponašanju, 
4. način zbližavanja sukobljenih strana. 
Gandhi je također definirao u kojim je situacijama gladovanje prikladno: 
1. Gladovanje je koristio isključivo protiv onih koje je volio, 
2. Gladovanje je moralo imati jasne i konkretne ciljeve, 
3. Gladovanje je moralo biti moralno opravdano u očima ljudi na koje je bilo usmjereno,
4. Gladovanje nikada nije smjelo služiti osobnim interesima, 
5. Gladovanje ne smije zahtijevati da ljudi učine nešto što ne mogu učiniti, 
6. Gladovanje ne smije uzrokovati patnju. 
Gandhi je uvijek slijedio navedena načela. U svome životu metodom se koristio točno 17 puta.