Prije povratka 

Posljedično postignutom, u Indiji mu je popularnost kontinuirano rasla pa se kvalitetna platforma za političko djelovanje po povratku u rodnu zemlju nekako sama po sebi stvarala. Međutim, u tom kontekstu važno je naglasiti kako se njegovo djelovanje u JAR-u ni na koji način ne može okarakterizirati "anti-britanskim". Također treba kazati da se prema generalu Smutsu uvijek ponašao dostojno i civilizirano. Tada je iskreno vjerovao u dužnost prema Britanskom imperiju - pogotovo u vrijeme ratova - što je i pokazao u Prvom svjetskom ratu okupljajući još jednu, iako manje uspješnu, grupu za pomoć ranjenicima. Vrativši se u Indiju 1918. godine pomagao je u regrutiranju trupa za potrebe britanske vojske. 

Prema tome, za Gandhija bi se prije moglo reći da je bio više pro-indijski, a manje anti-britanski orijentiran, te da se zdušno zalagao za istinu i nenasilje. U suštini, riječ je o čovjeku koji se borio za ljudska prava - duboko osobno angažirano i posvećeno – a takvo ponašanje nastavio je primjenjivati po povratku u rodnu zemlju. Južnoafričku Republiku napustio je s izgrađenim stavovima osobne životne filozofije, dokazanim metodama za organiziranje ljudi radi dostizanja političkih ciljeva, rastućim ugledom i velikim osobnim samopouzdanjem. 
 
Podjela Bengala 

U razdoblju između 1905. i 1911. godine lord Curzon, britanski kraljevski namjesnik u Indiji, podijelio je provinciju Bengal na dva dijela: na Zapadni Bengal, Bihar i Orissu - s većinskim hinduskim stanovništvom i Istočni Bengal i Assam - s većinskim muslimanskim stanovništvom, i to isključivo zbog kratkoročnih političkih dobitaka koji su uzrokovali dugoročne implikacije. No, najvažnije od svega je to da je spomenuta podjela potaknula narod Indije na buđenje i konačno prihvaćanje činjenice da mora težiti neovisnosti i preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom. Kako je vidljivo iz njegove knjige Sabrana djela, Gandhi je bio izvrsno informiran o razvoju događaja u toj regiji.  

Povratak u Indiju 

Godine 1914. Gandhi je konačno napustio Južnoafričku Republiku te se, nakon nekoliko mjeseci provedenih u Engleskoj gdje se bavio prikupljanjem medicinske pomoći za britansku vojsku, vratio u Indiju krajem iste godine. Godine 1915., blizu grada Ahmedabada, uz rijeku Sabarmati, osnovao je Sabarmati Ashram odnosno Satyagraha Ashram. U tom smislu treba još napomenuti da je 1936.g. osnovao Sevagram Ashram kod grada Wardha. 

Prije negoli je započeo s novim aktivnostima, pažljivo je proučio političku situaciju u zemlji. Godine 1917. pokrenuo je prvu kampanju "Satyagraha" u borbi za prava ratara koji su radili na plantažama indiga u mjestu Champaranu u državi Bihar. Iako je uhićen, protiv Gandhija nije podignuta optužnica. Godine 1918. predvodio je štrajk radnika u tvornici u Ahmedabadu. Nakon tri dana njegova prvog "Satyagraha" gladovanja u Indiji postignut je dogovor između vlasnika i radnika. Time su navedeni događaji u Gandhija potaknuli dodatni polet ojačavši njegovo samopouzdanje.