Šveđanin Johan Roos, ugledni profesor liderstva i menadžmenta velikog praktičnog i teoretskog znanja te istraživačkog iskustva, sažeto je opisao trenutačnu situaciju riječima:

Čini se da smo zaglavili u neprimjerenom akademskom sustavu u kojem su poslovne škole slijepe i gluhe na realna konkretna zbivanja u potpuno novom svijetu. U sustavu ima mnogo profesora koji u svom radnom vijeku nikada nisu izašli izvan okvira akademske zajednice pa stoga nemaju nikakvih konkretnih znanja o vođenju tvrtke, svakodnevnim poslovnim aktivnostima organizacije ili kompleksnom odlučivanju.
 
Roosov komentar govori u prilog činjenici da u mnogim institucijama za stručno usavršavanje menadžera, ne samo na Zapadu već širom svijeta, egzistiraju snažne formalne i neformalne sile koje favoriziraju:
- objavu rezultata istraživanja na štetu izvrsnosti u nastavi,
- kvantitativne deduktivne metode na štetu kvalitativnih induktivnih pristupa,
- metodološku preciznost na štetu suštine,
- specijalizaciju u temeljnim disciplinama i funkcijama u odnosu na holističke, integrativne pristupe,
- teoriju na štetu prakse,
- ugled i priznatost unutar akademske zajednice nauštrb suradnje s poslovnom zajednicom.
 
U korijenu navedenih iskrivljenih perspektiva nalazi se duboko uvjerenje da menadžment uistinu predstavlja „pravu“ konkretnu znanost te da se istraživanje, podučavanje i praksa – isto kao u prirodnim i mnogim društvenim znanostima - trebaju temeljiti na znanstvenoj metodologiji spoznavanja.
 
Vjerujemo kako smo u CEEMAN-u razvili jasniju i ispravniju perspektivu sagledavanja problema te smo odlučili prezentirati je u ovom Manifestu potpisanom od svih članova Upravnog odbora naše organizacije. U dokumentu koji slijedi posvetili smo se razumijevanju istinske prirode liderstva i menadžmenta da bismo zaključili o tome kako doista treba izgledati obrazovanje i stručno usavršavanje poslovnih ljudi te u kojem bi se smjeru trebala kretati relevantna znanstveno-stručna istraživanja na tom području. Čitatelji će u nastavku otkriti kako se tu ne radi o povratku na početne faze razvoja lidera i menadžera niti o nastavku putovanja „slijepom ulicom“ kojom se danas kreću brojne poslovne škole. Umjesto toga, riječ je o ponovnoj uspostavi relevantnosti i izvrsnosti na području stručnog usavršavanja specifične grupe ljudi.