ML: Pripremajući Manifest za objavu u qLifeu posebno me se dojmio dio u kojem se osvještavaju tri ključna područja razvoja lidera: „znati“ (knowing), „činiti“ (doing) i „biti“ (being). Nakon svih ovih godina provedenih u industriji mogu kazati da se pružatelji uglavnom bave prvim područjem - intelektualnim prikupljanjem stručnih znanja kako bi se osnažila domena „znati“ – koje, kako smo prethodno zaključili, uglavnom nije relevantno. U domeni „biti“ (being) tek u posljednje vrijeme svjedočimo sramežljivim iskoracima. A kada kažem „sramežljivim koracima“ onda doista tako i mislim! Stručnjaci i edukatori domene „biti“ dolaze iz jednog potpuno drugog svijeta negoli je ovaj o kojem danas razgovaramo. Oni nemaju veze s akademijom, doktoratima, objavama u stručnim časopisima. To su uglavnom istočnjački filozofi i mistici, iako ima i zapadnjačkih (Ken Wilber, Don Beck).
 
Primjerice, Peter Senge (MIT) i Clauss Otto Scharmer (MIT), predvodnici „novog vala“ u svijetu edukacije lidera i menadžera, u izgradnji vlastitih teorija značajno se oslanjaju na učenja istočnjačkih majstora poput Thicha Nhat Hanha, Dadi Janki i drugih. Sadhguru, jedan od najvećih živućih indijskih mistika, blisko surađuje s kompanijama kao što su Google i Facebook te redovito predaje na uglednim poslovnim školama kao što su Columbia Business School, London Business School, Harvard Business School ili Stanford Business School. Što mislite, kako će se situacija dalje razvijati u „biti“ domeni?
 
DP: Kako je navedeno u Manifestu, u CEEMAN-u osjećamo potrebu da se u tom kontekstu također nešto radikalno promijeni. U to nema sumnje. Vodeći svjetski stručnjaci na području liderstva i menadžmenta, poput Edgara Scheina, Ikuira Nonake, Petera Sengea, Otta Scharmera, Francisca Varele, Ronalda Heifetza... navodim samo neke, pod pokroviteljstvom MIT-a i McKinsey&Company prije petnaestak godina objavili su važan dokument Boston conversations: Illuminating the Blind Spot of Leadership koji se smatra „temeljem nove znanosti i umjetnosti liderstva“, a u kojem se navodi kako je „...kvaliteta svjesnosti ključna sastavnica učinkovitog liderstva“. To je prvi dokument koji je domenu „biti“ povezao s kvalitetom ljudske svijesti što je izuzetno značajno jer otvara sasvim nova pitanja o kojima u industriji dosad nismo razmišljali:

• što je to „svjesnost“?
• možemo li uopće mjeriti „svjesnost“?
• kako „razvijati“ to ključnu kategoriju?

 
Na inzistiranje samog Petera Druckera tekst je 2002. godine objavljen u časopisu Leader-to-Leader čime je „priča“ dobila sasvim novu dimenziju. Prvi put u povijesti u znanstveno-stručnu arenu liderstva i menadžmenta uvedeni su pojmovi kojima do tada tamo nije bilo mjesto.