ML: qLife je također objavio taj tekst.
 
DP: Znam. Kao što sam rekla, pomno vas pratim! Pa ipak, treba biti oprezan s time. Premalo još znamo da bismo sa sigurnošću ulazili u ovo još neistraženo područje. Osobno smatram kako još uvijek nismo kvalitetno apsolvirali manje apstraktna područja liderstva kao što su etika, društvena odgovornost ili održivi razvoj – koji se na koncu opet temelje na „visokoj svjesnosti“ pojedinca i organizacija – te da moramo prvo apsolvirati „osnovnu školu“ kako bismo krenuli dalje. Primjerice, moje osobno mišljenje je da poticaji razvoju „visoke svjesnosti“ o kojima govorite ne moraju dolaziti samo iz domene duhovnosti, filozofije ili misticizma. U tom smislu različitim ljudima trebaju različiti imputi.
 
ML: Potpuno se slažem s vama. Pogrešno bi bilo misliti da su ljudi „više svjesnosti“ uvijek i isključivo povezani s duhovnošću i misticizmom. Osobno poznajem brojne ljude koji potvrđuju tezu o kojoj govorite: pojedince „visoke svijesti“ koji se nikada nisu aktivno bavili duhovnošću kao i ove druge, pojedince „niske svijesti“ sklone umotavanju vlastitih problema u plašt lijepih „duhovnih“ pojmova. No, činjenica je da će znanost liderstva i menadžmenta u budućnosti upravo iz ovih domena crpiti najviše novog. A da je tome tako potvrđuje, primjerice, opsjednutost svjetskih megakompanija mindfulnessom koji je postao standardan nezaobilazan alat razvoja lidera, menadžera i djelatnika jer se pokazao iznimno učinkovitim sredstvom poboljšanja produktivnosti.
 
DP: Tako je.
 
ML: Za kraj, da se dotaknemo „vječne teme“ liderstva i menadžmenta. U jednom od tekstova koje ćemo objaviti u ovom broju qLifea navodi se kako je „...mit da se lideri rađaju...te da je dokazano kako se istinski lideri stvaraju odnosno 'razvijaju“. Što vi mislite o tome?
 
DP: Kada ne bih vjerovala da se lideri prvenstveno „stvaraju“ odnosno „razvijaju“ ne bih život posvetila ovom poslu. Pa ipak, varijablu „talent“ nikada nisam posve isključila iz formule učinkovitog liderstva. Ne slažem se sa stručnjacima koji tvrde suprotno. Mislim da je talent za liderstvo vrlo očigledan i prirodan. Pogledajte, primjerice, malu djecu koja se igraju u parku. U grupi ćete uvijek primijetiti jednog koji okuplja, usmjerava, rješava konflikte, sugerira, te druge koji ga slijede. Kako djeca rastu, isti obrazac prenosi se kroz život pa obično ista djeca koja su vodila u najranijoj dobi prirodno nastavljaju voditi u periodu rane, srednje i kasne adolescencije te na koncu na radnom mjestu. Liderstvo je kao pjesništvo; ne možete ga tek tako „naučiti“. Na raznim radionicama i edukacijskim programima možete izoštriti talent pisanja, ali ako „pjesništvo“ nemate na neki način ugrađeno u sebi tada ne vjerujem da ćete postati izvrsni pjesnik.