Metodologija benchmarkinga
 
Benchmarking, primarna istraživačka metodologija korištena u studiji, u biti se odnosi na pronalaženje posebno učinkovite prakse u bilo kojoj organizaciji svijeta, na učenje iz te prakse te naposljetku na njezino prilagođavanje specifičnim potrebama određene tvrtke. Zasnovan na načelima učenja ljudi, koji se uvelike oslanjaju na opažanje, benchmarking je odličan pristup koji dokazano pomaže organizacijama da uče. Logika benchmarkinga ogleda se u premisi da je učiti na primjerima najboljih najefikasniji način usvajanja načela i detalja učinkovitih praksi.
 
U prvoj fazi procesa istraživači su:
- pregledali stručnu literaturu u potrazi za tvrtkama koje predvode u razvoju lidera i menadžera,
- razgovarali s vodećim stručnjacima na području stručnog usavršavanja lidera i menadžera,
- proveli anketu kako bi saznali na koji način pojedine organizacije podržavaju razvoj lidera,
- pokušavali saznati koje specifične inovativne pristupe organizacije koriste u razvoju lidera,
- pokušavali saznati jesu li pojedine organizacije voljne sudjelovati kao partneri u procesu odabira najbolje prakse.
 
Na kraju prve faze istraživači su sastavili popis potencijalnih partnera i izvješće o vlastitim saznanjima. Potencijalni partneri/sponzori potom su se sastali kako bi prodiskutirali nalaze izvješća, izabrali „partnere najbolje prakse“ i odredili ciljeve istraživanja.
 
U drugoj fazi predstavnici sponzora istraživanja otišli su u jednodnevni posjet partnerima „najbolje prakse“ kako bi dobili odgovore na detaljna pitanja o evoluciji, osmišljavanju, provedbi i uspjehu njihovih programa za razvoj liderstva. Cilj istraživanja ogledao se u pronalasku inovativne prakse i prikupljanju primjenjivih kvantitativnih podataka poput proračuna, detalja programa i kriterija procjenjivanja. Druga faza rezultirala je izradom izvješća o posjetima, dvodnevnim seminarom prenošenja znanja (u kojem su sudjelovali svi partneri i sponzori) te finalnim izvješćem.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...