Timovi u kontekstu izazova kompleksnog svijeta

Stanley McChrystal, Tantum Collins, David Silverman, Chris Fussell Stanley McChrystal, umirovljeni general vojske SAD-a, zapovjednik Joint Special Operations Command (JSOC). Koautor je Team of Teams: New Rules of Engagement for a Complex World, bestselera New York Timesa

Tantum Collins, diplomant Sveučilišta Yale, stručnjak za međunarodne odnose.   

David Silverman, poduzetnik, publicist i bivši marinac, osnivač i predsjednik savjetničke tvrtke CrossLead, stručnjak za kulturalna pitanja, razvoj produktivnih timova i liderstvo.

Chris Fussell, predsjednik savjetničke kuće McChrystal Group, autorOne Mission: How Leaders Build a Team of Teams, bestselera Wall Street Journala.

Uvod 

Suština ove priče ogleda se u transformaciji elitne vojne postrojbe Joint Special Operations Task Force – koju ćemo u nastavku nazivati skraćenim imenom Task Force (TF) – koja se odvijala u ratnim uvjetima. Spomenuti proces mogli bismo usporediti s promjenom taktike profesionalnog nogometnog tima sredinom drugog poluvremena - s time da je stvarna situacija u slučaju TF-a bila još drastičnija. Transformacija Task Forcea, naime, više je nalikovala zamjeni nogometa košarkom nego temeljitoj promjeni strategije i taktike igre tijekom koje „igrači“ postupno shvaćaju kako se osim „kopački i štitnika“ hitno moraju odreći ustaljenih navika i predrasuda. 

Pritom odmah treba kazati kako se kao članovi Task Forcea nismo dobrovoljno odlučili na promjenu već nas je na promjenu prisilila potreba: iako smo bili odlično opremljeni i izvrsno obučeni, neočekivano smo se našli u situaciji da kontinuirano gubimo od neprijatelja kojega smo u „normalnim okolnostima“ – kakve god one bile – trebali lako nadvladati. Vremenom smo, doduše, shvatili kako nam veće probleme od samog neprijatelja stvara okruženje koje se suštinski razlikovalo od bilo kojeg drugog okruženja za koje smo obučavani i trenirani. Brzina, isprepletenost i međuovisnost događaja koji su se odvijali pred našim očima stvorili su sasvim novu, nama nepoznatu dinamiku, koja je svakim danom sve više prijetila našem ustaljenom pristupu u vidu kulture njegovanja polaganog, temeljitog i promišljenog odgovora koju smo vremenom u postrojbi izgradili. 

Na početku također treba kazati kako transformaciju zapravo nismo planirali – ni na koji način. Štoviše, na prste jedne ruke mogli bismo nabrojati planove nastale na temelju prethodno osmišljenog scenarija. Realnost je bila neumoljiva. Sve što bismo predvidjeli i isplanirali u trenutku bi se pretvorilo u puki san. Stoga smo se nakon nekog vremena odlučili na drugačiji pristup kako bismo značajno ubrzali iteracije promjena - ocjenjivanje/procjenjivanje - promjena. Tako su se intuicija i godinama stjecano iskustvo iznenada pretvorili u svjetionik koji nas je učinkovito vodio kroz maglu i frikciju oružanog sukoba. Vremenom smo također shvatili kako ne treba tragati za „savršenim rješenjem“ – jer tako nešto, barem u našem kontekstu, zapravo ne postoji. Okružje u kojem smo se našli, usklađivanje čimbenika moderne tehnologije i kompleksne ljudske interakcije zahtijevalo je od nas da objeručke prihvatimo dinamični pristup kontinuiranog prilagođavanja. Nas, vojnike s West Pointa, koji smo educirani na inženjerski način, posebno je uznemiravala ideja da svakoga dana pojedini problemi imaju drugačije rješenje. Na našu veliku žalost, u stvarnosti je upravo to bio slučaj! 

S druge strane, naša velika prednost proizlazila je iz dokazane profesionalnosti i gotovo mistične predanosti realizaciji misije i postavljenih ciljeva. Povijesno gledano, Task Force skupina osnovana je netom prije neuspješnog sudjelovanja u rješavanju iranske talačke krize. Kao dobri poznavatelji odnosa i energije u toj skupini možemo kazati kako slike uništenih zrakoplova i spaljenih tijela američkih vojnika - razbacanih po pustinjskome pijesku – nikada nisu zaboravljene te da još uvijek stoje iza izražene želje članova za pobjeđivanjem. U nastojanju da zaustavimo, a potom bitno reduciramo prijetnju Al Kaide u Iraku (AQI), početkom 21. stoljeća - od 2000-e godine nadalje - započeli smo drugu fazu metamorfoze koje je trajala sve do 2008. godine. 
Početkom 2008. godine mogli smo kazati da se polako približavamo zacrtanom cilju; procesom kontinuirane prilagodbe Task Force je transformirana u posve drugačiju organizaciju koja je za funkcioniranje koristila fundamentalno drugačije procese i odnose. S obzirom na to da smo se maksimalno angažirali u borbi, započeli smo proces kontinuiranog osvještavanja, promišljanja i razgovora o tome kako to činimo – kada bi nam se za to pružila prilika – kako bismo naknadno, dekonstrukcijom i analizom stvarnih događaja, propitali proživljeno iskustvo i izvukli kvalitetne zaključke. Godine 2010. napustio sam aktivnu službu i pridružio se skupini bivših kolega koji su se pitali je li naše iskustvo, koje smo zajednički stekli, puki jednokratni fenomen proizašao iz jedinstvenih čimbenika rata u Iraku 2003. godine ili je pak riječ o specifičnom mikrokozmosu unutar šireg, značajno promijenjenog okruženja, koje utječe na gotovo svaku organizaciju u današnjem svijetu.