Uvod
Kao autori ovog teksta odmah moramo priznati da smo još od studentskih dana fascinirani „pionirima“ liderstva, poduzetništva i menadžmenta - hrabrim dušama koje u svakodnevno funkcioniranje organizacija nastoje implementirati radikalne inovacije. Naročito su nas inspirirale tvrtke koje tijekom dužeg razdoblja - od jednog ili više desetljeća – uspijevaju održavati angažiranost i povezanost djelatnika. Primjerice, teško je opisati koliko nas je fascinirao dokumentarni film o brazilskom poduzetniku Ricardu Semleru koji je uklanjanjem pravila, normi i konvencija tradicionalnog menadžmenta – koje doslovce preziremo - stvorio nevjerojatno uspješnu kompaniju Semco. Njegova tvrtka gotovo u potpunosti se riješila nepotrebnih menadžerskih struktura, sastanaka te besmislenih pravila i propisa. Vjerovali ili ne, djelatnici imaju slobodu samostalno odrediti radno vrijeme i plaće?! Osim Semlera, tijekom pisanja ovog teksta posebno su nas inspirirali Simon Sinek i Dan Pinka, gurui liderstva i menadžmenta koji zagovaraju intrigantne filozofije vodstva. Uz njihovu pomoć uspjeli smo zaroniti u dubine organizacijskih kultura Googlea i Spotifyja. Nakon tog iskustva moramo priznati kako nam se u jednom trenutku učinilo da između spomenutih nadahnjujućih priča i užasa tradicionalne korporativne svakodnevice doista postoji nepremostivi jaz.
Kako funkcioniraju spomenuti progresivni sustavi? Što čine drugačije od ostalih? Mogu li ih drugi slijediti? Jednoga dana, pod sunčanim nebom Barcelone, donijeli smo odluku da ćemo detaljno istražiti o čemu je tu doista riječ. Radi te odluke kasnije nikada nismo požalili. Posljedično misiji kojoj smo se obvezali i posvetili na pivici u Barceloni, danas radimo u našoj tvrtki Ventura koja se bavi „istraživanjem radnog života“. To nas je ponukalo da rano odustanemo od karijere koju je od nas očekivala obitelj i društvo. Odbacili smo naša sigurna zaposlenja kako bismo se posvetili maglovitom, te istovremeno uzbudljivom planu.
Kratko rečeno, namjeravali smo putovati svijetom, susretati se s pionirima liderstva, menadžmenta i organizacijskog razvoja kako bismo od njih učili. Potom smo namjeravali s javnošću podijeliti ono što smo od njih naučili kako bismo proširili poruku svijetom. A kad već pričamo o porukama, evo jedne od najvažnijih: rad doista može biti zabavan. Rad bi trebao biti zabavan. A dokaze da je tome tako ne trebate previše tražiti uokolo. Samo pogledajte nas; uživamo u izlascima sunca u zaljevu Ventura gledajući delfine kako se hrvaju s valovima i surfere kako stručno manevriraju u borbi za što bolji položaj prema vjetru. Međutim, istovremeno mi radimo - i to je prekrasno. Ovdje smo kako bismo upoznali jednog od spomenutih pionira, kako bismo zavirili u skrivene kutke njegova uma i duše te kako bismo razotkrili njegove liderske i menadžerske pristupe. Pa ipak, prije nego li se pozabavimo navedenim pitanjima prvo ćemo s njime zaplivati i pridružiti se surferima koji strpljivo čekaju na savršeni kalifornijski val.
No, prije nego nastavimo želimo se podsjetiti kako smo birali ime knjige koju ćemo napisati. Nakon što smo hitro prožvakali više prijedloga, odlučili smo se za „korporativne pobunjenike“ (engl. corporate rebels) – ime koje nam je odlično zvučalo te koje je suštinski definiralo osnovni smisao našega rada. Tako smo toga presudnog dana sretni, radosni i uvjereni u veliki potencijal naše ideje, pjevajući napustili katalonske vrtove piva. Međutim, mnogo je bilo onih koji nisu dijelili naš entuzijazam i uvjerenje.
Ubrzo nakon rođenja naziva „korporativni pobunjenici“ izvijestili smo bliže i daljnje prijatelje o našim namjerama te smo se preselili u mali stan kako bismo zajedno živjeli; više si jednostavno nismo mogli priuštiti luksuz dvaju stanova. Tako je taj stančić postao skromna baza našeg embrionalnog projekta. Sljedećih nekoliko mjeseci nismo se micali iz tog prostora; prvo smo napravili nove mrežne stranice, a potom i listu planiranih putovanja. Istovremeno smo neumorno čitali knjige o liderstvu i menadžmentu tako da smo uskoro doista započeli živjeti životom istinskih „korporativnih pobunjenika“.