Pritom su naše jedinice Task Force dizajnirane mindsetom „šahovskih figura“, „izbrušenih“ i predvidljivih mogu�nosti. Naši lideri, uklju�uju�i i mene, odgajani su i educirani kao „šahovski majstori“ koji na borbenom polju u presudnom trenutku iskazuju velemajstorske talente i vještine. Usa�ena odgovornost budila je nekada u nama potrebu da kontinuiramo odr�avamo kontrolu iako smo je, kako smo vremenom nau�ili, zapravo trebali otpustiti. Stoga moram kazati kako sam se u presudnim trenucima oslanjao na iskustva koja sam stekao ranije u �ivotu, a ne u u�ionicama West Pointa ili na poligonima Fort Benningua.
U ljeto 1966. godine, po o�evu povratku iz Vijetnama, roditelji su kupili novu ku�u. Velika ciglena nastamba, izgra�ena u retro stilu ranih 1900-ih, našoj cijeloj obitelji - roditeljima, djeci (bilo nas je �ak šestero), psu Nocheu i brojnim posjetiteljima - osigurala je dovoljno prostora za pristojni �ivot. Majka Marija, „stroj u vje�itom kretanju“, dvorište je koristila za bavljenje vrtlarstvom. No, cvije�e ju nije zanimalo – isklju�ivo su je interesirali jestivi outputi - pa se stoga prvenstveno bavila uzgojem vo�a i povr�a. Pritom je posebno pazila na urednost: grah je bio poslo�en vojnom preciznošï¿½u, raj�icu je smjestila na desni bok vrta, a zelenu salatu u pozadinske redove. Iako bi Napoleon vjerojatno pohvalio takav raspored, Taylor (misli se na Fredericka Winslowa Taylora, „oca“ znanstvenog menad�menta, op.ur.) bi zacijelo gomilu komposta (moje podru�je odgovornosti) premjestio pokraj smokve, malo bli�e bundevama, kako bi uštedio koju sekundu ljudskog rada.
Ne mo�e se kazati da se nije susrela s velikim izazovima. Primjerice, majka je prve godine dobrano precijenila nasade tikvica pa je obitelj svakodnevno patila pod raznim permutacijama najrazli�itijih jela od te interesantne biljke. Rije�ju, tikvice su nam „izlazile na uši“ – osim kada bi nam od njih spremila sladoled. Pa ipak, sveukupno gledano vrt je predstavljao golemi uspjeh. Iako je moj osobni doprinos tom golemom uspjehu bio....hm....povremen i maglovit, pa�ljivo sam pratio što drugi rade i u�io od njih.
Vremenom sam shvatio kako impresivni kona�ni rezultati tra�e dobru organizaciju vrta i adekvatno odr�avanje te da se povr�e mora brzo pobrati nakon sazrijevanja. Nau�io sam da kona�ni rezultati zapravo najviše ovise o sposobnosti vrtlara da stvori kvalitetno prirodno okru�enje u kojem �e biljke rasti i razvijati se. Prethodni radovi i pa�ljivo odr�avanje omogu�uju biljkama da istovremeno individualno rastu i sazrijevaju.
Godinama kasnije, kao zapovjednik vojne postrojbe Task Force, u�inkovito vodstvo u novom okru�enju i novim situacijama po�eo sam sagledavati iz perspektive vrtlara, a ne šahista. Posvemašnja kontrola svakog koraka, naizgled posve prirodna za vojne operacije, na terenu se pokazala mnogo manje u�inkovitom od pomnog „uzgajanja“ organizacije – njezine strukture, procesa i kulture - kako bi se podre�enim elementima sustava omogu�ilo funkcioniranje na principu "inteligentne autonomije". Pritom treba imati na umu kako se ne radi o potpunoj autonomiji - jer su napori svakog pojedinog elementa sustava �vrsto me�usobno povezani zajedni�kom borbenom koncepcijom – ve� radije o slobodnom kolanju zajedni�ke svjesnosti unutar postrojbe koja podr�ava elemente sustava u izvršenju specifi�nih zadataka, ali prema vlastitom naho�enju - onako kako su mislili da je najbolje djelovati u datim okolnostima te u skladu s cjelokupnom strategijom tima.
U našoj Task Force jedinici, isto kao i u vrtu, kona�ni rezultati mnogo su manje ovisili o „po�etnim nasadima“, a mnogo više o kvalitetnom i dosljednom „odr�avanju“. Zalijevanje, plijevljenje i zaštita biljaka od �ivotinja, nametnika i bolesti klju�ni su za uspjeh. Promotrimo li pomnije situaciju vidjet �emo da vrtlar zapravo ne mo�e „uzgajati“ raj�icu, tikvicu ili grah – on ili ona mogu isklju�ivo stvarati poticajno okru�enje u kojem �e biljke samostalno rasti.
Vrtlar
Unato� velikoj potrebi, mentalna transformacija s „herojskog liderstva“ na „skromno vrtlarenje“ nije bila niti ugodna niti laka. Od prvog dana u West Pointu obu�avan sam razvijati osobna o�ekivanja i ponašanje tako da ista odra�avaju profesionalne kompetencije, odlu�nost i samopouzdanje. U situacijama kada sam primjereno informiran, od sebe o�ekujem da �u pravilno odgovoriti na izazove te da �u zra�iti sigurnošï¿½u u odnosu s vojnicima pod mojim vodstvom. U suprotnom, zra�it �u slabošï¿½u i poticati sumnju u vlastite kompetencije. Na bojišnici u Iraku osje�ao sam intenzivni pritisak ispunjenja uloge „šahovskog majstora“ za koju sam se pripremao cijeloga �ivota.
Me�utim, nisam imao prevelikog izbora. Morao sam se prilagoditi novoj stvarnosti i preoblikovati samoga sebe – okru�enje me na to prisililo. Tako sam prestao igrati se šaha te sam sasvim neo�ekivano - postao vrtlar! Me�utim, što „vrtlarstvo“ doista podrazumijeva?
Kao prvo, trebao sam preusmjeriti pozornost s „pomicanja figura na šahovskoj plo�i“ na „oblikovanje ekosustava“. Posve paradoksalno, kada sam u okvirima nove situacije kona�no sazrio do te mjere da mogu brzo i kvalitetno odlu�ivati, intuicija mi je po�ela kazivati da se što više suspregnem u tom smislu. U po�etku mi je bilo poprili�no neugodno delegirati odlu�ivanje podre�enima jer sam – gledano iz tehni�ke perspektive – to mogao sam obaviti:
- Ne trebam li baš ja odlu�ivati?
- Nije li to moj posao?
- Na koncu, zato me pla�aju, zar ne?
Neovisnom promatra�u sve to skupa moglo je izgledati kao da bje�im od vlastite odgovornosti – da sam dobrovoljno prihvatio „smrtno pismo“ liderstva. Me�utim, iako se moja uloga stubokom promijenila, moje liderstvo ostalo je presudno va�no – vjerojatno va�nije nego ikada prije.