U kontekstu prethodne situacije rado sam prepričavao priču o "dinosaurovu repu" i uspoređivao je s liderstvom: kako dinosaur raste, tijelo i rep produžuju se i rastu, ali mu mozak ostaje isti. Zbog toga, u situaciji iznenadne promjene planova, prilikom okreta „velike zvijeri“ – „repom“ se učini velika šteta. Pritom sama činjenica da je riječ o nesvjesnom nenamjernom činu ni na koji način ne mijenja meritum: šteta je učinjena! 


Hrabro naprijed 

Voditi postrojbu sastavljenu od brojnih timova (engl. team of teams) zahtjevan je zadatak – prvenstveno radi toga što su se posljednjih godina osnovne sastavnice liderstva biti i činiti temeljito promijenile. Lideri „heroji“, koji samostalno „rješavaju stvari“, koji su stoljećima uz pomoć vlastitih kompetencija i snažne volje dominirali bojnim poljima i tržišnim bitkama - zbog ogromnog povećanja brzine života, kompleksnosti i međuovisnosti - na početku 21. stoljeća više jednostavno nisu učinkoviti. U današnjim uvjetima čak i najuspješniji među njima osjećaju se poprilično nelagodno dok „jašu svoga konja“ te su više ili manje svjesni činjenice kako je njihova sposobnost ispravne interpretacije i kontrole čista Himera (zvijer iz grčke mitologije koju Homer opisuje kao „kozu lavlje glave i zmijskoga repa“. U prenesenom značenju Himera označava neostvarivu zamisao, puko maštanje, tlapnju, neostvarivi san, sablast i slično, op.ur.). Došlo je vrijeme kada moramo shvatiti da nam treba posve drugačije vodstvo. 

Izgradnja i vođenje istinski adaptibilne organizacije povlači sa sobom stvaranje, vođenje i njegovanje fleksibilne i izdržljive kulture. U tom smislu primarna odgovornost novih lidera ogleda se u kontinuiranom održavanju holističkog razumijevanja – svojevrsne „šire slike“ događaja – čime se izbjegavaju redukcionizam i mikro menadžment, ma kako oni primamljivi bili. Primjerice, u organizaciji koja proizvodi pametne telefone ulogu lidera ne treba sagledavati u kontekstu osmišljavanja, dizajniranja, proizvodnje ili marketiranja proizvoda. Istinsku ulogu novog lidera moramo sagledavati u kontekstu njegove odgovornosti cjelini. 

Iako je ono što lider govori važno, u konačnici svojim djelima najviše osnažuje ili potkopava timske performanse. Umjesto da modernu tehnologiju najviše koriste za kontroliranje podređenih – ponekad u mjeri na kojoj bi im zavidio sâm Frederick Taylor – lideri moraju činiti suprotno: podređenima moraju omogućiti da oni njih kontroliraju i prate! Umjesto naređivanja, lideri se moraju baviti osobnom transparentnošću. Riječ je o svojevrsnom „novom idealu liderstva“.

Vjerujem kako će u budućnosti, s porastom kompleksnosti svijeta, liderstvo još više dobiti na važnosti. Čak nam ni eventualni kvantni iskoraci na području umjetne inteligencije vjerojatno neće osigurati volju, moralnost, hrabrost i empatičnost koje istinski lideri nude. Iako je umrežavanje timova uvijek zahtjevno, riječ je o osnovama moderne organizacijske kulture koja se može svjesno planirati te koja će, ako se održi, zasigurno procvasti u vidu realizacije željenih rezultata. Za to trebamo „vrtlara“: lidera koji vodi ljudskošću, više dušom i srcem nego umom, osobu koja je spremna prihvati veliku odgovornost jer je odgovornost i dalje presudno važna za održivost bilo kojeg ekosustava.


Simetrija 

Nakon povratka s devetomjesečnog putovanja po SAD-u u rodnu Francusku, godine 1835. Alexis de Tocqueville objavio je knjigu Democracy in America; kapitalno djelo koje se danas smatra temeljem politologije. U to vrijeme SAD bile su lijena zemlju učmaloga gospodarstva koja je budila zanimanje Europljana isključivo zbog intrigantnog Američkog rata za neovisnost (engl. American Revolutionary War) koji je završio 1783. godine. Proučavajući američku situaciju, Tocqueville je naslutio što će se uskoro događati u Europi. I nije pogriješio. Ubrzo su brojne revolucije zahvatile europski prostor obarajući monarhije i instalirajući republike i demokraciju, a Tocqueville je upravo u SAD-u pronašao najbolji primjer kako to ispravno učiniti. Za posjeta užurbanim gradovima istoka SAD-a te tijekom istraživanja divljine Srednjeg zapada, Tocquevillea je posebno impresionirala američka "potpuna ravnopravnost uvjeta". Zadivio ga je iznimno visoki stupanj građanske participacije u dobrovoljnim udrugama te je napisao kako se, prema njegovu mišljenju, „načela suradnje i udruživanja u Americi koriste najviše na svijetu."

Tocqueville je također opširno pisao o slabim točkama američke demokracije. Iako se tada – isto kao i sada - političko osnaživanje naroda smatralo osnovnim principom demokracije,Tocqueville je smatrao kako za izgradnju uspješne demokracije samo po sebi to nije dovoljno. Mislio je, naime, da se ljudi mogu kvalitetno osnažiti samo ako im se osigura (cjelovito prezentira) kontekst za kvalitetno odlučivanje. Tocqueville je prvi osvijestio tu dimenziju priče te je napominjao da "...u Sjedinjenim Državama instruiranje naroda snažno doprinosi podršci demokratske republike."