Priča o „scenarij planiranju“ zapravo je priča o slobodi. Zapadnjačkim društvom, u kojem su ljudi naizgled slobodni, nerijetko prevladava osjećaj sputanosti prouzročen nemogućnošću predviđanja događaja. Razlozi koji uvjetuju takvo stanje kolektivne svijesti iskustvene su prirode: gotovo svake godine – o desetljećima da i ne govorimo - čovječanstvo biva iznenađeno značajnim društvenim ili tehnološkim disrupcijama koje se neočekivano, gotovo niotkuda, pojave i temeljito promijene naše živote. U takvim uvjetima ne možemo drugo nego zapitati se:
- mogu li pojedinci, kompanije i institucije uopće planirati svoju budućnost?
- ima li proces „planiranja“ ikakvoga smisla kada sasvim očito ne znamo niti možemo znati što nam sutra donosi?
Promišljajući na opisani način dolazimo do suštine metode scenarij planiranja pomoću koje izgrađujemo duboko i realno samopouzdanje na temelju uvida u moguće ishode naših izbora. U tom nepredvidivom kontekstu sloboda se odnosi na sposobnost djelovanja s povjerenjem unatoč osviještenosti kako je budućnost posve nepredvidljiva i nesigurna.
Želimo li imati povjerenje u vlastite aktivnosti moramo spremno i otvoreno sagledati moguće neizvjesnosti: "S kakvim bih se izazovima u budućnosti mogao suočiti? Kako će drugi ljudi (kompanije ili institucije) odgovoriti na moje aktivnosti?" Pa ipak, umjesto da se propituju na opisani način, brojni pojedinci, kompanije i institucije na nesigurnost i nepredvidljivost reagiraju poricanjem. Radi se o tome da oni posve nesvjesno unose determinizam u događaje uzimajući zdravo za gotovo da se neke situacije jednostavno ne mogu i neće dogoditi; primjerice, "cijena nafte neće padati" ili "hladni rat nikada neće završiti". Zbog toga što se nisu potrudili predvidjeti neočekivane događaje, ne znaju kako djelovati kada se iznenađenje dogodi. Riječju, pojedinci, kompanije, institucije – pa i cijele nacije – sami sebi stvaraju tzv. „slijepe točke“ svjesnosti (engl. blind spots).
Scenariji predstavljaju inovativni alat kojim drugačije sagledavamo budućnost prepunu ogromnih neizvjesnosti. Naziv metode potječe iz dramskih umjetnosti; "scenarij" je, naime, osnovni alat/nacrt za izradu filma ili kazališne predstave. U slučaju strateško-menadžerske metode scenariji predstavljaju različite priče koje opisuju različite budućnosti. Te priče pomažu nam prepoznati, predvidjeti i prilagoditi se promjenjivim aspektima trenutačnog okruženja. Prema tome, slobodno se može kazati da scenariji predstavljaju metodu artikuliranja različitih specifičnih odgovora na različite nepredvidljive izazove s kojima bismo se sutra mogli suočiti. „Scenarij planiranje“ odnosi se na izbore koje danas činimo imajući u vidu utjecaj tih izbora/odluka na specifične situacije opisane u specifičnim scenarijima.
U tom duhu precizna definicija "scenarij planiranja" glasi: alat/metoda/pristup za uređivanje percepcije o alternativnim budućim okruženjima u kojima će se manifestirati današnje odluke. Alternativna definicija glasi: set organiziranih pristupa koji nam pomažu učinkovito promišljati o vlastitoj budućnosti. Konkretno, scenariji nalikuju nizu priča – pisanih ili izgovorenih – o pažljivo konstruiranim specifičnim temama kojima se osvještavaju važni elementi realnog svijeta. Prema tome, može se zaključiti kako se „scenarij planiranje“ prije odnosi na način discipliniranog promišljanja nego na formalnu metodu.
Tijekom godina izradio sam brojne scenarije za najveće svjetske kompanije i institucije, za male startupove te za odlučivanje o vlastitoj prehrani i zdravlju. S time se, naravno, ne iscrpljuju mogućnosti korištenja ove metode jer se scenariji mogu učinkovito primijeniti u poslovanju bilo koje tvrtke, prilikom odabira obrazovanja, traženja posla, procjene investicija ili, primjerice, prilikom promišljanja o braku. Scenariji ljudima pomažu u procesu učinkovitog predviđanja odluka – obično vrlo zahtjevnih i teških - koje bi im inače promakle ili koje bi vrlo vjerojatno porekli.
Cijeli tekst pročitajte u qLifeu