1. PRVI KORAK: SAZIVANJE TSP TIMA
Prvi korak TSP projekta odnosi se na okupljanje ljudi – predstavnika cjeline sustava - koji žele i mogu utjecati na budućnost tog sustava. Kada govorimo o „sustavu“ zapravo mislimo o nekoj zajednici, organizaciji, industrijskom sektoru ili naciji: o bilo kojoj društveno-političko-gospodarskoj cjelini koja je suviše kompleksna da bi je predstavnik bilo kojeg dijela samostalno razumio ili promijenio.
Uključivanje ključnih aktera
Politička, gospodarska i socijalna situacija u Zimbabveu bila je krajnje problematična. Različiti domaći i strani dionici trenutačnu situaciju (što se događa, zašto se događa te koje su posljedice trenutačnih događaja) posve su različito doživljavali. Shodno tome, različite interpretacije situacije manifestirale su se u snažnoj polarizaciji, nasilju i dugotrajnoj stagnaciji.
Kako bi pomogli naciji da se vrati na put razvoja i prosperiteta godine 2010. šest zimbabveanskih lidera - dva biznismena, dvoje sveučilišnih prorektora, sindikalist i biskup - odlučili su pokrenuti TSP projekt. Šestorica pokretača bila su veoma poštovana u narodu, svi su imali poprilično političkog iskustva, a vremenom su radi vlastita aktivističkog djelovanja stekli brojne simpatizere.
U prvoj fazi TSP procesa promišljali su o tome koje sektore zimbabveanskog društva – koje političke stranke, javne institucije, tvrtke i nevladine organizacije - uključiti u projekt te koje pojedince iz kojeg sektora pozvati u TSP tim. Pregovore su započeli s ključnim nacionalnim liderima od kojih su očekivali političku i financijsku podršku potrebnu za pokretanje procesa te s liderima koji su imali moć zaustaviti proces iz bilo kojeg njima valjanog razloga. Inicijativu su nazvali Great Zimbabwe Scenarios Project referirajući se time na nevjerojatni tisuću godina stari spomenik u glavnom gradu drevnog Kraljevstva Zimbabve. Angažirali su direktora projekta, administratore i nas trojicu moderatora.
Nakon identifikacije i pozivanja 40 članova budućeg TSP tima (u koji su uključeni i sami sazivači), direktor, administratori i moderatori obavili su trosatne individualne razgovore sa svakom pozvanom osobom. Potom su izradili sintezu intervjua koju smo prezentirali na prvoj radionici TSP tima. Sintezu smo prvotno namjeravali poslati svim članovima prije radionice, ali smo naknadno odustali od te ideje zbog zabrinutosti da bi se takav potez mogao pogrešno protumačiti te da bi zbog toga radionice mogle započeti u negativnom ozračju.
Prema tome, članovi TSP tima sa sintezom intervjua prvi put su se susreli prilikom dolaska na prvu radionicu. Nakon smještaja u sobe, na čitanje smo im odmah dali tekst u kojem se zrcalilo njihovo promišljanje sa svim njegovim kompleksnostima i proturječnostima. Vrlo brzo došli su do prvog važnog zaključka: iz teksta su shvatili kako nitko od njih nije zadovoljan trenutačnom situacijom te da su izvori te nesreće svakome drugačiji. Dakle, sinteza je pružila solidno polazište za multi-dionički dijalog TSP tima o mogućim budućnostima.
Član tima uskoro je izrekao duboku misao koja je snažno odjeknula u ostatku grupe: „Prema tradiciji, kuće u Zimbabveu okružuju se visokim betonskim zidovima (nazivaju se durawalls, op.ur.) koji potom priječe stanovnike da vide što se događa vani, na ulici. U društvu je trenutačno slična situacija: sjedimo u vlastitoj „kući“, okruženi zidovima vlastita razmišljanja, posve nesvjesni činjenice da izvan našeg uma postoje brojne perspektive i načini sagledavanja izvanjske situacije. Stoga osnovnu svrhu ovog projekta vidim u rušenju dugovječnih mentalnih modela koji nas priječe da jasnije sagledamo što se oko nas događa."
Cijeli tekst pročitajte u qLifeu